Atena 430. pr. Kr., grad u ratu i kugi

Na početku Peloponeskog rata stanovnici Atike sele se iza gradskih zidina, a zatim u pretrpani grad stiže zaraza. Što o tom vremenu pišu Tukidid, Ksenofont i Plutarh i na čemu je počivalo atensko srebro.

Ukratko

  • Na početku Peloponeskog rata većina stanovnika Atike preselila se sa sela u grad.
  • Grad je bio premalen, pa su ljudi živjeli i u kulama na zidinama i uz Duge zidove.
  • Zaraza se pojavila ljeti 430. pr. Kr., a Tukidid je opisuje kao čovjek koji je i sam obolio.
  • Atensko srebro vadili su robovi u rudnicima Laurija, a neki su ih Atenjani iznajmljivali na tisuće.

Tukidid piše da je većina Atenjana do početka rata živjela na selu, s obitelji i ukućanima, i da se teško odricala kuća i starih hramova. Kad su se morali preseliti, grad se pokazao premalenim: ljudi su se smjestili u svetištima, u kulama na zidinama, a poslije i uz Duge zidove i u velikom dijelu Pireja.

Glavni izvor za taj trenutak je Tukidid, Atenjanin koji je rat doživio i o njemu pisao. On piše o ratu i državi, pa se o svakodnevici iz njegova djela doznaje malo, osim kad je svakodnevica i sama postala katastrofa.

Zaraza

Samo nekoliko dana nakon što su neprijatelji ušli u Atiku, među Atenjanima se pojavila zaraza. Govorilo se da je već harala oko Lemnosa i drugdje, ali nitko se nije sjećao tako velike i smrtonosne. Liječnici u početku nisu pomagali jer je nisu znali liječiti, a i sami su umirali u najvećem broju, jer su bolesnike najčešće posjećivali.

Najteže je bilo pridošlicama sa sela. Nije bilo kuća za njih, pa su u vrijeme vrućina živjeli u zagušljivim kolibama, gdje je smrtnost bila najveća. Dotadašnji pogrebni običaji potpuno su se raspali, a ljudi su pokapali mrtve kako su znali i mogli.

Bolesne su najviše njegovali oni koji su preboljeli, jer se ista osoba nije razboljela dvaput, ili barem ne smrtno. Što je to bila za bolest, ni danas se ne zna sigurno.

Srebro iz Laurija

Srebro je dolazilo iz rudnika u Lauriju, na jugu Atike. Rudnici su se najviše iskorištavali u 5. stoljeću pr. Kr., a srebrom se financirala flota i kovao novac, poznate laurijske sove. Rudarenje je zamrlo za Peloponeskog rata.

Robove su u rudnicima držali i bogati Atenjani. Ksenofont piše da je Nikija posjedovao tisuću ljudi u rudnicima i iznajmljivao ih Tračaninu Sosiji uz čistu zaradu od jednog obola po robu na dan, Hiponik šest stotina, a Filemonid tri stotine. Plutarh potvrđuje da je Nikija ondje držao mnoštvo robova i da su rudnici bili unosni, iako se u njima radilo uz velik rizik.

Žena u kući

O životu žena iz uglednih kuća najviše se doznaje od muškaraca koji pišu kako bi trebao izgledati. U Tukididovu govoru palim vojnicima Periklo kaže udovicama da je najveća slava one o kojoj se među muškarcima najmanje govori, u dobru ili u zlu. Ksenofontov Iskomah svojoj ženi objašnjava da je njezino mjesto u kući, a posao da upravlja ukućanima, zalihama i vunom.

Izvori

  1. Tukidid, Povijest Peloponeskog rata, knjiga 2, prijevod R. Crawley, Project Gutenberg.
  2. „Lavrio”, Hrvatska enciklopedija.
  3. Ksenofont, O prihodima 4, prijevod H. G. Dakyns, Project Gutenberg.
  4. Plutarh, Nikija 4, prijevod B. Perrin (Loeb), LacusCurtius.
  5. Ksenofont, Ekonomik, prijevod H. G. Dakyns, Project Gutenberg.