Deir el-Medina, selo graditelja kraljevskih grobnica

Ukratko

• Deir el-Medina bila je selo radnika koji su gradili i ukrašavali kraljevske grobnice u Dolini kraljeva i Dolini kraljica.
• Radnici su ondje živjeli sa svojim obiteljima, a država im je davala mjesečne obroke žita, kuće, pa čak i kućnu poslugu.
• Iz sela je sačuvano nekoliko tisuća ostraka, ulomaka kamena i keramike s natpisima, koji pokazuju svakodnevicu običnih ljudi kao malo koji izvor iz starog vijeka.
• U 29. godini vladavine Ramzesa III. radnici iz Deir el-Medine stupili su u prvi zabilježeni štrajk u povijesti.

Tko je ondje živio

Bili su to vrlo cijenjeni majstori. Živjeli su sa svojim obiteljima, a država im je svaki mjesec davala žito, osiguravala kuće, pa čak i kućnu poslugu. Kao kvalificirana radna snaga bili su vrijedni državi, pa je ona imala razloga brinuti se da budu zdravi i da posao ne stane.

Najvažniji čovjek u selu bio je pisar grobnice. Vodio je evidenciju o svim poslovima u Dolini kraljeva i bilježio sve što se događalo u selu i na gradilištu u svitke papirusa koje danas zovemo Dnevnikom nekropole.

Pisanje na krhotinama

Papirus je bio skup, a krhotina vapnenca bilo je posvuda: ostajale su kao otpad pri gradnji grobnica. Na njima su se pisala pisma, bilješke, službeni spisi i školske vježbe, a crtali su se i likovi. U jednoj velikoj jami u Deir el-Medini pronađeno je nekoliko tisuća takvih ostraka, i ona danas pružaju jedinstven uvid u svakodnevni život i društvene prilike te zajednice.

Pisalo se hijeratskim pismom, brzopisom koji se razvio iz hijeroglifa i koji se usporedo s njima rabio od 3. tisućljeća pr. Kr. Crnom tintom od čađe pisao se glavni tekst, a crvenom tintom od okera isticali su se pojedini dijelovi i riječi.

Bolest i plaćeni dani

Radnicima se bilježio svaki izostanak s posla, a najčešći razlog bila je bolest. Gotovo trećina izostanaka bila je zbog toga što je radnik bio prebolestan za rad, a mjesečni obroci žita ipak su bili vrlo ujednačeni, što znači da su radnici dobivali plaću i kad bi nekoliko dana izostali.

Selo je imalo i svoga liječnika: jednog od radnika iz ekipe, kojega je država plaćala za tu službu i davala mu slobodne dane za pripremu lijekova. Država je nekolicini ljudi dijelila i uobičajene sastojke lijekova da ih podijele s radnicima, ali za skupe pripravke koje su si mogli priuštiti samo bogati nema traga da ih je davala. O bolesnima i nemoćnima brinule su se i njihove obitelji.

Glad i štrajk

U vrijeme Ramzesa III. političke i gospodarske teškoće dovele su do toga da radnicima prestanu stizati obroci, što je izazvalo dug sukob između sela i državnih vlasti. Radnici su u studenom prekinuli posao i nekoliko dana sjedili u tebanskoj nekropoli, a zatim u hramovima Tutmozisa III. i Ramzesa II., tražeći žito koje im taj mjesec nije bilo isplaćeno. Izvještaj o tome napisao je pisar grobnice Amennakht, a sačuvan je na papirusu koji se danas čuva u Egipatskom muzeju u Torinu.

Izvori

1. Museo Egizio, Torino, „Highlights: Turin Strike Papyrus” (papirus Cat. 1880), zbirka papirusa.
2. Nadine Gräßler, „Stung by a scorpion”, Manuscript of the Month 2016.06, Centre for the Study of Manuscript Cultures, Sveučilište u Hamburgu.
3. Britanski muzej, ostrakon s popisom izostanaka radnika, EA 5634, opis zbirke na Google Arts & Culture.
4. Laura Clark, „Some Ancient Egyptians Had State-Sponsored Healthcare”, Smithsonian Magazine, 20. 2. 2015.