Englesko selo oko 1300., život po običaju vlastelinstva
Seljaci obrađuju gospodarevu zemlju, plaćaju da bi naslijedili svoju i sude se pred vlastelinskim sudom, a sve to bilježe pisari na svicima. Po tim zapisima znamo imena ljudi koje nijedna kronika ne spominje.
Ukratko
- Popisi posjeda bilježili su koliko je zemlje, livada i pašnjaka na vlastelinstvu i koliko vrijede.
- Stanari su smjeli držati stoku na zajedničkoj paši, ali su životinje iz gospodareva parka morali otkupiti.
- Tko je naslijedio zemlju, plaćao je gospodaru pristojbu pred sudom vlastelinstva.
- Kmet koji je imao zemlju drugdje i nije živio na svojoj vodio se kao bjegunac.
O engleskom selu oko 1300. znamo neobično mnogo jer je vlastelinstvo sve zapisivalo. Tri dokumenta u zbirci izvora Blanda, Browna i Tawneyja pokazuju tri strane tog života: popis kraljevskog vlastelinstva Havering iz 1306.–1307., svađu oko nadglednika u Eltonu iz 1278. i zapisnike suda u Bradfordu od 1349.
Upute za upravu posjeda iz istog doba, Hosebonderie, dodaju pogled gospodara. Sve su to zapisi onih koji su ubirali, a ne onih koji su plaćali.
Zemlja i zajedničko
U Haveringu je kralj imao 223 i pol jutra oranice po šest penija jutro, 15 jutara livade po 16 penija i 23 jutra pašnjaka. Svi su stanari smjeli držati stoku na zajedničkoj paši u šumama, vrištinama i močvarama. U tri kraljevske šume smjeli su pustiti svinje na žirenje, a ovce, volovi i guske nisu se smjeli ondje zadržavati.
Kraljev park bio je ograđen, a ogradu su morali popravljati ljudi s vlastelinstva i iz okolice. Životinja s vlastelinstva koja bi ušla bez dopuštenja otkupljivala se po peni za svaku nogu, ako je upravitelj htio uzeti toliko, a za tuđu je otkup određivao on sam.
Sud i nasljedstvo
Sud vlastelinstva upisivao je tko je umro i tko preuzima njegovu zemlju, uz pristojbu i jamca. U Bradfordu se 1349. za kolibu i četiri jutra davalo dva šilinga, a za dva imanja i dvije bovate osam ili deset. Kmet koji je naslijedio zemlju kod Yorka vođen je kao bjegunac: sud je naredio da se vrati, a onu drugu zemlju da se oduzme.
Nadglednik
Svakodnevni rad vodio je nadglednik, reeve, kojega su birali sami seljani. Prema Hosebonderie, sve sluge dvora morale su ga slušati, a odgovarao je za svaku štetu. Ako ne bi mogao platiti, nadoknađivalo ju je selo koje ga je izabralo.