Englesko selo oko 1300., život po običaju vlastelinstva

Seljaci obrađuju gospodarevu zemlju, plaćaju da bi naslijedili svoju i sude se pred vlastelinskim sudom, a sve to bilježe pisari na svicima. Po tim zapisima znamo imena ljudi koje nijedna kronika ne spominje.

Ukratko

  • Popisi posjeda bilježili su koliko je zemlje, livada i pašnjaka na vlastelinstvu i koliko vrijede.
  • Stanari su smjeli držati stoku na zajedničkoj paši, ali su životinje iz gospodareva parka morali otkupiti.
  • Tko je naslijedio zemlju, plaćao je gospodaru pristojbu pred sudom vlastelinstva.
  • Kmet koji je imao zemlju drugdje i nije živio na svojoj vodio se kao bjegunac.

O engleskom selu oko 1300. znamo neobično mnogo jer je vlastelinstvo sve zapisivalo. Tri dokumenta u zbirci izvora Blanda, Browna i Tawneyja pokazuju tri strane tog života: popis kraljevskog vlastelinstva Havering iz 1306.–1307., svađu oko nadglednika u Eltonu iz 1278. i zapisnike suda u Bradfordu od 1349.

Upute za upravu posjeda iz istog doba, Hosebonderie, dodaju pogled gospodara. Sve su to zapisi onih koji su ubirali, a ne onih koji su plaćali.

Zemlja i zajedničko

U Haveringu je kralj imao 223 i pol jutra oranice po šest penija jutro, 15 jutara livade po 16 penija i 23 jutra pašnjaka. Svi su stanari smjeli držati stoku na zajedničkoj paši u šumama, vrištinama i močvarama. U tri kraljevske šume smjeli su pustiti svinje na žirenje, a ovce, volovi i guske nisu se smjeli ondje zadržavati.

Kraljev park bio je ograđen, a ogradu su morali popravljati ljudi s vlastelinstva i iz okolice. Životinja s vlastelinstva koja bi ušla bez dopuštenja otkupljivala se po peni za svaku nogu, ako je upravitelj htio uzeti toliko, a za tuđu je otkup određivao on sam.

Sud i nasljedstvo

Sud vlastelinstva upisivao je tko je umro i tko preuzima njegovu zemlju, uz pristojbu i jamca. U Bradfordu se 1349. za kolibu i četiri jutra davalo dva šilinga, a za dva imanja i dvije bovate osam ili deset. Kmet koji je naslijedio zemlju kod Yorka vođen je kao bjegunac: sud je naredio da se vrati, a onu drugu zemlju da se oduzme.

Nadglednik

Svakodnevni rad vodio je nadglednik, reeve, kojega su birali sami seljani. Prema Hosebonderie, sve sluge dvora morale su ga slušati, a odgovarao je za svaku štetu. Ako ne bi mogao platiti, nadoknađivalo ju je selo koje ga je izabralo.

Izvori

  1. A. E. Bland, P. A. Brown, R. H. Tawney (ur.), English Economic History: Select Documents, Project Gutenberg.
  2. Walter of Henley i Hosebonderie, izvadci, Internet History Sourcebooks, Fordham University.