Indija pod Mogulima oko 1600., Agra između vrtova i blatnih kuća
U istom gradu stoje vrtovi s grobnicama velikaša i kuće od blata s krovom od slame, a bogati i siromašni žive jedni uz druge. O tome svjedoče princeza koja je pisala memoare i nizozemski trgovac koji je gledao izvana.
Ukratko
- Agra je oko 1626. velik i otvoren grad bez zidina, u kojem bogati i siromašni, hinduisti i muslimani žive izmiješani.
- Velikaši grade vrtove u kojima za života uživaju, a poslije smrti u njima leže.
- Obrtnik radi od jutra do mraka za nekoliko sitnih novčića, a službenici ga mogu odvesti na rad i silom.
- Glavni svjedoci su princeza Gulbadan Begum i nizozemski trgovac Francisco Pelsaert, oba s vlastitim pogledom.
Dva teksta pokazuju dva kraja istog carstva. Gulbadan Begum, kći prvog mogulskog vladara Babura, napisala je po nalogu memoare o ocu i bratu Humajunu. Francisco Pelsaert, trgovac nizozemske kompanije, opisao je 1626. trgovinu i život u Agri.
Prva piše iznutra, kao članica obitelji, a drugi izvana, kao stranac koji gleda s visoka i uspoređuje sve sa svojom zemljom.
Grad bez plana
Pelsaert opisuje Agru kao golem i otvoren grad, bez zidina, s ulicama i kućama bez ikakvog reda. Palače velikaša skrivene su po uličicama, a hinduisti i muslimani, bogati i siromašni, žive izmiješani. Tvrdi da je to bilo tek selo dok Akbar 1566. nije ondje smjestio dvor i podigao tvrđavu na rijeci Jamuni.
To je pretjerano: Gulbadan opisuje kako je još kao dijete, za vlasti svojeg oca, došla u Agru, gdje ju je dočekao dvor. Takve razlike dobar su podsjetnik da ni očevidac nije uvijek točan.
Vrtovi i grobnice
Velikaši su imali vrtove sa zgradama i velikim vratima, više nalik na utvrde. U sredini vrta za života su si gradili grobnicu. Grobnica Itimad-ud-Daule, oca kraljice, stajala je po Pelsaertu već 350 000 rupija, a trebala je stajati još milijun.
Kuće i kućanstva
Kuće imućnih imale su mnogo odaja, vrtove i bazene u koje su volovi izvlačili vodu iz bunara, ali su trajale samo nekoliko godina jer su zidovi bili od blata, a ne od morta. Siromasi su živjeli u kućama od blata pokrivenima slamom, gotovo bez pokućstva.
U kućanstvu velikaša svaka je žena imala svoje odaje, a o njima su brinuli eunusi. Taj dio Pelsaert piše kao stranac kojem te odaje nisu bile otvorene, pa ga treba čitati s oprezom. Gulbadan svijet dvorskih žena opisuje iznutra, kroz obiteljske gozbe, savjete i knjige.