Maye oko 700. godine, gradovi i sela u klasičnom razdoblju
Maye klasičnog razdoblja gradili su piramide u Tikalu i Copánu, a o njihovu životu znamo iz dvaju krajnjih izvora: dvorskih pisara i jednog sela koje je zatrpao vulkanski pepeo.
Ukratko
- Klasično razdoblje Maya trajalo je otprilike od 317. do 987. godine, sa središtima poput Tikala, Copána i Palenquea.
- Poznavali su umjetno natapanje, uzgajali pamuk, grah i kukuruz i imali astronomski točan kalendar.
- Dvorski pisari bili su među rijetkim pismenim ljudima, a većina njihovih knjiga je uništena.
- Selo Joya de Cerén, koje je oko 660. zatrpao vulkanski pepeo, prvi je jasan pogled na život običnih ljudi.
U klasičnom razdoblju razvila su se središta Copán, Palenque, Seibal, Tikal i Uaxactún, s palačama, stepeničastim piramidama s hramovima na vrhu i kamenim stelama s natpisima. Maye su poznavale umjetno natapanje, uzgajale pamuk, grah i kukuruz i računale u brojevnom sustavu s bazom 20.
Dugo se o Mayama znalo uglavnom ono što su ostavili vladari. Dva izvora na ovoj stranici dolaze s dviju strana društva: dvorski pisari i selo u kojem je pepeo sačuvao obične kuće.
Pisari na dvoru
Pisar je bio i zanimanje i dvorski položaj, a držali su ga ljudi iz gornjih slojeva društva, u nekim slučajevima braća ili djeca vladara. Radionice pisara nalazile su se uz kraljevske stambene komplekse. Znali su čitati i pisati, što većina ljudi u Mezoamerici nije znala, ponekad ni sam vladar.
Knjige od papira od kore, premazane štukom, pretežno su nestale. Mezoamerikanci su i sami povremeno uništavali zapise, a biskup Diego de Landa u Yucatánu spalio je više od dvadeset osam kodeksa.
Selo pod pepelom
Joya de Cerén, u današnjem Salvadoru, zatrpana je oko 660. godine pepelom vulkana udaljenog samo 600 metara. Stanovnici su pobjegli, a ostali su im posude s grahom, prostirke za spavanje i oruđe na mjestu gdje je zadnji put korišteno. Dosad nisu nađeni ljudski ostaci.
Istraživači su iskopali dvanaest zgrada, među njima kuće, spremišta, radionice, kuhinje, vjerske zgrade i zajedničku parnu kupelj. Prema njihovu tumačenju, seljani su sami odlučivali o gradnji, usjevima i vjerskim obredima, a s elitom su bili povezani uglavnom preko tržnica.