Rim oko 100. godine, grad najamnih zgrada

Prijestolnica Rimskog Carstva u kojoj su siromašni živjeli na najvišim katovima najamnih zgrada, strahovali od požara i urušavanja i spavali uz buku kola. Što o tom životu govore Strabon, Tacit, Seneka i Juvenal.

Ukratko

  • Pod carevima je riječ insula značila svaki unajmljeni smještaj, a katovi jedne zgrade često su se iznajmljivali različitim stanarima.
  • Najviše katove obično su stanovali siromašni.
  • August je ograničio visinu novih zgrada uz javne ulice i osnovao postrojbu protiv požara.
  • Nakon velikog požara za Nerona ulice su postale šire, a dijelovi novih zgrada morali su biti od kamena otpornog na vatru.

Rim je bio grad u kojemu su se kuće stalno rušile, gorjele i ponovno gradile. Grčki geograf Strabon piše da je August, zbog takvih šteta, osnovao postrojbu oslobođenih robova koja je pomagala kod požara i urušavanja. Rimski pjesnik Juvenal stotinjak godina poslije i dalje se ruga gradu koji se drži na tankim podupiračima.

Juvenal je satiričar i namjerno pretjeruje, pa se njegove slike ovdje uzimaju kao ono čega su se ljudi bojali, a ne kao statistika. Zato ih uspoređujemo s drugim izvorima.

Zgrade na katove

Kuće su izvorno imale samo prizemlje, ali su se s rastom vrijednosti zemljišta gradile na više katova. U mnogima se svaki kat iznajmljivao drugim stanarima, a najviše su obično stanovali siromašni. Stubište je ponekad vodilo izravno s ulice, bez veze s donjim dijelom kuće.

Riječ insula izvorno je značila kuću koja nema zajednički zid sa susjednima. Pod carevima se njome nazivao svaki unajmljeni smještaj. U prizemlju takvih zgrada često su bili dućani koje je vlasnik iznajmljivao.

Stanarina koju su u Rimu obično plaćali siromašni iznosila je u Cezarovo doba oko 2.000 sesterca godišnje. Juvenal tvrdi da se za jednogodišnju stanarinu mračne rupe u Rimu može kupiti dobra kuća u gradićima Sori, Fabrateriji ili Frusinonu.

Urušavanja i požari

Strabon piše da je August smanjio visinu novih zgrada i zabranio da se uz javne ulice gradi do visine od sedamdeset stopa, otprilike 21 metar. Suetonije dodaje da je za zaštitu od požara uveo postaje noćnih čuvara.

Tacit opisuje što se promijenilo nakon velikog požara za Nerona. Obnovljeni dijelovi grada dobili su ravne ulice, široke prometnice i zgrade ograničene visine, a pred najamnim zgradama su se gradili trijemovi. Dijelovi zgrada morali su biti bez drvene građe, od kamena iz Gabija ili Albe, koji je podnosio vatru. Svaka je zgrada morala imati svoje zidove, bez zajedničkih pregrada sa susjednom, a svatko je morao držati pri ruci sredstva za gašenje požara.

Nisu svi bili zadovoljni. Tacit bilježi da su neki smatrali stari grad zdravijim, jer su uske ulice i visoke kuće davale sjenu, dok su se široke prometnice sada žarile na suncu.

Buka

Juvenal piše da se u Rimu ne može spavati zbog kola u uskim zavojima i svađa njihovih vozača. Bogataš se kroz gomilu nosi u nosiljci, u kojoj može čitati, pisati ili spavati, dok se pješaci probijaju kroz gužvu i blato.

Filozof Seneka svjedoči o istome iz drugog kuta. Stanovao je točno iznad kupališta i slušao stenjanje muškaraca koji dižu utege, pljesak masera, viku čupača dlaka iz pazuha i povike prodavača kolača i kobasica.

Izvori

  1. Strabon, Geografija 5.3.7, prijevod H. L. Jones (Loeb), LacusCurtius.
  2. Tacit, Anali 15.43, prijevod J. Jackson (Loeb), LacusCurtius.
  3. Juvenal, Satire 3, prijevod L. Evans, Project Gutenberg.
  4. Seneka, Pisma Luciliju 56, prijevod R. M. Gummere, Wikizvor.
  5. „Domus”, u: William Smith, A Dictionary of Greek and Roman Antiquities, 1875, LacusCurtius.
  6. Suetonije, Božanski August 30, prijevod J. C. Rolfe (Loeb), LacusCurtius.