Fridtjof Nansen

Norveški prirodoslovac, polarni istraživač i diplomat koji je 1888. prvi prešao Grenland na skijama, s brodom Fram plutao kroz Arktički ocean i 1922. dobio Nobelovu nagradu za mir za rad s izbjeglicama.

10. listopada 1861. – 13. svibnja 1930.

Ukratko

Rođen je 1861. kraj Christianije, današnjeg Osla, i školovao se za zoologa; doktorirao je 1888. radom o građi živčanog sustava nižih životinja.
Iste godine s petoricom pratilaca prvi je na skijama prešao grenlandski ledeni pokrov, s istočne na zapadnu obalu, i zimu proveo među Inuitima u Godthåbu.
Od 1893. do 1896. vodio je ekspediciju s brodom Fram, koji je namjerno pustio da ga led zarobi i nosi preko Arktičkog oceana; s Hjalmarom Johansenom stigao je dalje na sjever nego itko prije njih.
Poslije se bavio oceanografijom, diplomacijom i pomoći izbjeglicama: izbjeglička putovnica koju je predložio nazvana je po njemu, a 1922. dobio je Nobelovu nagradu za mir.

Mladost i znanost

Fridtjof Nansen rođen je 10. listopada 1861. na imanju Store Frøen kraj Christianije, u obitelji odvjetnika. Od dječaštva je s puškom i štapom za pecanje danima lutao šumama oko grada, a skijanje i život na otvorenom ostali su mu strast cijeloga života. Studirao je zoologiju i 1882. otplovio s lovcima na tuljane u led između Jan Mayena i Grenlanda; s jarbola je prvi put ugledao planine grenlandske istočne obale.

Od 1882. do 1887. bio je kustos u muzeju u Bergenu. Ondje je proučavao živčane stanice nižih životinja novim postupcima bojenja, koje je učio kod Camilla Golgija u Paviji, i 1888. doktorirao. Njegov se rad danas ubraja u temelje suvremenog shvaćanja građe živčanog sustava.

Preko Grenlanda

Godine 1888. Nansen je s Ottom Sverdrupom, Oluom Dietrichsonom, Kristianom Kristiansenom Tranom i dvojicom Saamija, Samuelom Baltom i Oleom Ravnom, krenuo preko Grenlanda, otoka čiju unutrašnjost Europljani nisu poznavali. Namjerno je pošao s nenaseljene istočne obale, kako bi jedini put vodio naprijed. Nakon gotovo dva tjedna plutanja s ledom uz obalu izašli su na kopno, od Umivika 15. kolovoza krenuli na skijama preko ledenog pokrova i početkom listopada stigli do Godthåba na zapadnoj obali.

Posljednji brod već je bio otplovio, pa su zimu proveli u Godthåbu. Nansen je živio u kućama Inuita, išao s njima u lov i učio njihov jezik. O tome je napisao knjigu Eskimski život (1891.), u kojoj s velikim poštovanjem opisuje kako su prilagođeni životu na krajnjem sjeveru i oštro osuđuje europski prezir prema njima. Kajake i dio odjeće za put prema polu poslije je izradio po uzoru na inuitske.

Fram

Nakon što su predmeti s američkog broda Jeannette, potonulog sjeverno od Sibira, pronađeni na ledu kraj jugozapadnog Grenlanda, Nansen je zaključio da led struji preko Arktičkog oceana od Sibira prema Grenlandu. Predložio je da se brod posebno građen da ga led ne zdrobi pusti zarobiti u led i nosi tom strujom, možda i preko samog pola. Brod Fram sagradio je Colin Archer po Nansenovim nacrtima. Od 1893. do 1896. Fram je plutao preko Arktičkog oceana, a Nansen i Hjalmar Johansen pokušali su sa psima i saonicama stići do pola i 1895. dosegnuli više od 86° sjeverne širine. Ekspedicija se vratila bez ijedne žrtve i donijela posve novu sliku Arktičkog oceana: dubokog mora bez kopna, ispod čije se hladne površine nalazi toplija voda iz Atlantika.

Znanstvenik i diplomat

Od 1897. bio je profesor u Christianiji i posvetio se oceanografiji. Uredio je šest svezaka znanstvenih rezultata ekspedicije, osmislio poznatu Nansenovu bocu za uzimanje uzoraka vode s velikih dubina i pomogao osnivanju Međunarodnog vijeća za istraživanje mora 1902. Pomagao je i drugim istraživačima: Ottu Sverdrupu i Roaldu Amundsenu ustupio je Fram za nove ekspedicije.

Kad se 1905. raspala unija sa Švedskom, Nansen je u inozemstvu zastupao norvešku stvar, a od 1906. do 1908. bio je prvi norveški poslanik u Londonu.

Izbjeglice i Nobelova nagrada

Od 1920. Nansen je radio za Ligu naroda. Vodio je povratak oko 450 000 ratnih zarobljenika kućama, a od 1921. pomoć gladnima u Rusiji i skrb za oko dva milijuna ruskih izbjeglica. Mnogi od njih nisu imali nikakvih isprava, pa ih ni jedna država nije mogla primiti. Na konferenciji u Ženevi 1922. Nansen je predložio posebnu izbjegličku putovnicu, koju su s vremenom priznale više od pedeset država i koja je po njemu nazvana Nansenovom putovnicom. Iste je godine dobio Nobelovu nagradu za mir, a novac je uložio u humanitarni rad. Poslije se zalagao i za armenske izbjeglice.

Umro je 13. svibnja 1930. u svojoj kući Polhøgda kraj Osla. Godinu poslije osnovan je Nansenov ured za izbjeglice, koji je nastavio njegov rad.