Hjalmar Johansen
Norveški polarni istraživač koji je s Fridtjofom Nansenom 1895. krenuo sa saonicama prema Sjevernom polu i s njim prezimio na Zemlji Franje Josipa; jedini je sudjelovao i u Nansenovoj i u Amundsenovoj ekspediciji s brodom Fram.
15. svibnja 1867. – 3. siječnja 1913.
Ukratko
- Rođen je 1867. u Skienu u Norveškoj; bio je odličan gimnastičar i skijaš, ali studij je morao napustiti nakon očeve smrti.
- Na Nansenov brod Fram primljen je 1893. kao ložač jer drugo mjesto nije bilo slobodno; kad se brod zamrznuo u led, postao je pomoćnik za meteorološka mjerenja.
- U ožujku 1895. Nansen ga je izabrao za pratioca na putu sa saonicama prema Sjevernom polu; zajedno su stigli dalje na sjever nego itko prije njih i prezimili u kamenoj kolibi na Zemlji Franje Josipa.
- Bio je i član Amundsenove ekspedicije na Južni pol, ali nakon sukoba s Amundsenom nije išao na pol. Ubio se u Christianiji 1913.
Životopis
Fredrik Hjalmar Johansen rođen je 15. svibnja 1867. u Skienu u Telemarku, kao sin domara. Završio je gimnaziju i počeo studirati u Christianiji, nadajući se studiju prava, ali je nakon očeve smrti 1888. morao napustiti studij i zaposliti se kao činovnik. Bio je izvrstan gimnastičar: na svjetskoj izložbi u Parizu 1889. predvodio je norvešku gimnastičku momčad. Poslije je pohađao i vojnu školu i postao potporučnik pješaštva.
Kad je čuo za Nansenovu ekspediciju, više je puta molio da ga prime. Jedino slobodno mjesto bilo je mjesto ložača, i Johansen ga je prihvatio. Kad se Fram u rujnu 1893. zamrznuo u led i stroj više nije trebao, postao je meteorološki pomoćnik i redovito bilježio mjerenja.
Sa saonicama prema polu
Nansen ga je izabrao zbog snage i vještine na skijama. Dana 14. ožujka 1895. dvojica su napustila Fram s psima, saonicama i dva kajaka i krenula prema sjeveru. Nakon što su stigli do najsjevernije točke, kod 86. paralele, okrenuli su se prema Zemlji Franje Josipa. Na tom su putu više puta spasili jedan drugoga. Kad je Johansena napao polarni medvjed i oborio ga na leđa, Johansen je mirno rekao Nansenu da požuri ako želi stići na vrijeme, i Nansen je medvjeda ubio u posljednji čas.
Zimu od 1895. do 1896. proveli su u kolibi od kamenja, zemlje i kože morža, gotovo devet mjeseci u tami, zbijeni u jednoj vreći za spavanje. Do tada su si, po običaju toga doba, persirali; posljednjeg dana 1895. Nansen je predložio da prijeđu na ti. U lipnju 1896. slučajno su naišli na englesku ekspediciju Fredericka Jacksona, čiji ih je brod odvezao u Norvešku.
Poslije Frama
Johansen je 1898. objavio knjigu o ekspediciji, Selv-anden paa 86° 14′ (Udvoje na 86° 14′), u kojoj o Nansenu piše samo s poštovanjem. Mimo pravila imenovan je satnikom, ali u vojsci se nije snašao; počeo je piti, brak mu se raspao i zapao je u dugove. Nansen mu je više puta pomogao i preporučivao ga za nove arktičke ekspedicije, pa je od 1907. do 1909. sudjelovao u nekoliko putovanja na Svalbard.
Na Nansenov nagovor Roald Amundsen primio ga je 1910. u ekspediciju koja je s Framom otišla na Antarktiku. Johansen je bio cijenjen član posade i pažljivo je pakirao hranu za saonice. Kad je Amundsen u rujnu 1911. prerano krenuo prema polu i hladnoća prisilila sve na povratak, Johansen je ostao uz Kristiana Prestruda, koji je zaostao i bez pomoći ne bi stigao do baze, a zatim je pred ostalima prigovorio Amundsenu. Amundsen ga je zbog toga isključio iz skupine za pol i poslao na istraživanje Zemlje kralja Edwarda VII. Nakon povratka Johansen se 3. siječnja 1913. ubio u Christianiji.
Izvori
- Ragnar Kvam jr. i Susan Barr, Hjalmar Johansen, Store norske leksikon.
- Ian Hinchliffe, Frederik Hjalmar Johansen, Polar Explorer 1867–1913, Polar Record 21 (135), 1983., 591–595.
- Gunhild Bøkestad, Hjalmar Johansen: Selv-anden på 86°14′. Opptegnelser fra den norske polarferd 1893–96, Nordlit 22, 2007., 19–33.
- Fridtjof Nansen, Farthest North, sv. 2, Harper & Brothers, 1897.