Ibn Battuta

Pravnik iz Tangera koji je 1325. krenuo na hodočašće u Meku i vratio se nakon 24 godine, prošavši gotovo cijeli tadašnji islamski svijet, od Malija i istočne Afrike do Indije i Kine.

1304. – oko 1368.

Ukratko

  • Rođen je 1304. u Tangeru, u berberskoj obitelji pravnika, i školovao se za islamskog suca.
  • Godine 1325. krenuo je na hodočašće u Meku, a putovao je gotovo trideset godina, s prekidima, preko sjeverne Afrike, Bliskog istoka, istočne Afrike, Male Azije, srednje Azije, Indije, Maldiva, jugoistočne Azije i Kine.
  • Na mnogim je mjestima radio kao sudac i bio gost vladara, a nekoliko je puta izgubio sve što je imao.
  • Svoja je putovanja izdiktirao učenjaku Ibn Juzayyju; djelo, poznato kao Rihla („Putovanje”), dovršeno je 1355.

Životopis

Abu Abdullah Muhammad ibn Battuta rođen je 24. veljače 1304. u Tangeru, na sjeveru današnjeg Maroka. Potjecao je iz berberske obitelji u kojoj je bilo više pravnika i školovao se u islamskom pravu prema malikitskoj školi, koja je prevladavala u sjevernoj Africi.

Kad je krenuo na put, imao je 21 godinu. Znanje prava i arapskog jezika otvaralo mu je vrata: u islamskom svijetu učeni ljudi bili su dobrodošli na dvorovima, a vladari su ih rado zapošljavali kao suce. Ibn Battuta je tako šest godina služio kao sudac u Delhiju, a zatim i na Maldivima.

Zašto je krenuo

Na početku Rihle piše da je krenuo sam, bez suputnika i karavane, iz neodoljive želje da posjeti sveta mjesta, i da mu je rastanak s roditeljima teško pao. Hodočašće u Meku, hadž, dužnost je svakog muslimana koji ga može obaviti. Ali kad ga je obavio, Ibn Battuta se nije vratio kući: odlučio je upoznati što više zemalja, nikad ne putujući istim putem dvaput, koliko je to bilo moguće.

Rihla

Nakon povratka marinidski sultan Abu Inan Faris naložio mu je da svoja putovanja izdiktira učenjaku Ibn Juzayyju. Djelo je dovršeno 1355. i jedan je od najvažnijih izvora o svijetu 14. stoljeća. Povjesničari ga ipak čitaju oprezno: dijelovi su preuzeti iz starijih putopisa, pojedini datumi međusobno se ne slažu, a za neka putovanja, poput onoga po sjevernoj Kini, nije sigurno je li ih doista prošao.

Ibn Battuta je poslije radio kao sudac u Maroku i umro 1368. ili 1369.

Izvori

  1. Ibn Battuta, Travels in Asia and Africa 1325–1354, prev. H. A. R. Gibb, Routledge, 1929.
  2. Ross E. Dunn, The Adventures of Ibn Battuta: A Muslim Traveler of the Fourteenth Century, University of California Press, 2012.
  3. H. A. R. Gibb (ur. i prev.), The Travels of Ibn Battuta, A.D. 1325–1354, Hakluyt Society, 1958.–1994.