Ahmad ibn Fadlan

Tajnik poslanstva koje je abasidski kalif al-Muqtadir 921. poslao iz Bagdada vladaru Volških Bugara. Njegov opis puta jedan je od najstarijih i najpodrobnijih zapisa o narodima istočnoeuropskih stepa i Rusima.

prije 921. – poslije 922.

Ukratko

  • O njegovu životu zna se gotovo samo ono što je sam zapisao: zvao se Ahmad ibn Fadlan ibn al-Abbas, bio je štićenik (mawla) nekog Muhammada ibn Sulejmana i služio je na kalifovu dvoru u Bagdadu.
  • Godine 921. pridružio se poslanstvu kalifa al-Muqtadira vladaru Volških Bugara kao tajnik: trebao je kralju pročitati kalifovo pismo, predati darove i nadzirati pravnike i učitelje koji su ga trebali poučiti islamu.
  • Na putu je prošao Perziju, srednju Aziju i stepe između Kaspijskog jezera i Urala, a u svibnju 922. stigao je na Volgu.
  • Njegov spis, poznat kao Kitab („Knjiga”) ili Risala („Poslanica”), sačuvan je samo djelomično; ne zna se ni kad je rođen ni kad je umro.

Životopis

Ibn Fadlanov spis počinje njegovim punim imenom: Ahmad ibn Fadlan ibn al-Abbas ibn Rašid ibn Hammad, štićenik Muhammada ibn Sulejmana. Ne zna se je li taj Muhammad bio istoimeni kalifov vojskovođa koji je 905. vratio Egipat pod vlast Bagdada, pa se ne zna ni u čijoj je službi Ibn Fadlan odrastao. Bio je učen čovjek, dobro je poznavao islamsko pravo i obrede, a bugarski vladar zvao ga je Arapinom, za razliku od ostalih članova poslanstva.

Poslanik nije bio on, nego Susan ar-Rassi, oslobođenik dvorskog dostojanstvenika Nazira al-Haramija, koji je poslanstvo i organizirao. Ali u spisu glavnu riječ vodi Ibn Fadlan: on čita pisma, raspravlja s vladarima i upozorava suputnike. Povjesničari ipak smatraju da je i u stvarnosti imao glavnu ulogu, jer je bio zadužen za ono zbog čega je poslanstvo i krenulo: uvođenje islama i bagdadskog obreda kod Bugara.

Nakon dolaska na Volgu u svibnju 922. njegov se trag gubi. Spis kakav je sačuvan završava opisom Hazara, koje je poznavao samo iz priča, i ne govori ništa o povratku. Geograf Jakut, koji je u 13. stoljeću imao potpuniji primjerak, piše da je Ibn Fadlan opisao sve što je vidio od odlaska iz Bagdada do povratka u Bagdad. Kako je dočekan nakon povratka i što je poslije radio, nije poznato.

Spis

Dugo se Ibn Fadlanov opis znao samo po odlomcima koje je Jakut naveo u svom zemljopisnom rječniku, a koje je orijentalist Fraehn objavio 1823. Godine 1923. Ahmed Zeki Velidi Togan pronašao je u Mašhadu, u Perziji, rukopis s potpunijim tekstom. Ni on nije izvornik: vjerojatno je riječ o skraćenoj inačici nastaloj nedugo nakon putovanja, a perzijski pisci iz kasnijih stoljeća navode odlomke kojih u njemu nema.

Spis nije službeno izvješće, nego opis onoga što je Ibn Fadlan vidio i čuo: kako ljudi žive, što jedu i piju, kako vladaju, kako se vjenčavaju i pokapaju mrtve. Piše kao učeni musliman koji sve mjeri svojom vjerom i često se zgraža, ali bilježi i ono što ne razumije. Zato je danas jedan od glavnih izvora za Oguze, Volške Bugare i Ruse u 10. stoljeću.

Izvori

  1. Marius Canard, La relation du voyage d'Ibn Fadlân chez les Bulgares de la Volga, Annales de l'Institut d'Études Orientales 16, Alžir, 1958., 41–146.
  2. James E. Montgomery, Ibn Faḍlān and the Rūsiyyah, Journal of Arabic and Islamic Studies 3, 2000., 1–25.
  3. Ibn Fadlan, Mission to the Volga, prev. James E. Montgomery, New York University Press, 2017.