Mansa Musa

Vladar Carstva Mali u prvoj polovici 14. stoljeća, čije je hodočašće u Meku 1324. preko Kaira pročulo Mali po islamskom svijetu i Europi.

prije 1324. – oko 1337.

Ukratko

Musa, sin Abu Bakra, vladao je Carstvom Mali u prvoj polovici 14. stoljeća; mansa na mandinškom jeziku znači kralj, a kronike iz Timbuktua zovu ga Kankan Musa.
Kad je točno vladao, nije sigurno: Ibn Khaldun piše da je vladao dvadeset pet godina, što se obično preračunava u razdoblje od oko 1307. do oko 1332., ali prema drugom Ibn Khaldunovu kazivanju bio je živ još 1337.
Godine 1324. otišao je na hodočašće u Meku preko Kaira, gdje se o zlatu koje je potrošio pričalo još godinama.
U svojim je zemljama gradio džamije, uveo petkovnu molitvu i dovodio učenjake malikitskog prava.

Životopis

Prema Ibn Khaldunu Musa je bio sin vladara Abu Bakra, čija je majka bila sestra Mari Djate, vladara koji je pokorio susjedni narod Susu i proširio malijsku vlast. Al-Maqrizi, koji je pisao stoljeće poslije, prenosi da je u vrijeme hodočašća bio mlad čovjek tamne puti, ugodna lica i lijepa stasa, poučen u malikitskom pravu.

Al-Umari zapisao je da je Musa u Kairu pričao kako je došao na vlast. Njegov prethodnik nije vjerovao da se ne može doći do kraja oceana, pa je poslao dvjesto lađa s ljudima i isto toliko s hranom i vodom. Vratila se samo jedna, a kapetan je pričao da su ostale nestale u nekoj struji usred mora. Vladar je tada sam krenuo s dvije tisuće lađa i više se nije vratio, a Musa je ostao gospodar carstva. Prevoditelj al-Umarija sumnjao je u tu priču, jer Mali nije imao luku ni mornare za takav pothvat, i pomislio da su Malijci htjeli izbjeći neugodna pitanja i malo zadiviti svoje egipatske domaćine.

Al-Umari piše da je Musa svoje zemlje pridružio islamu, gradio džamije i minarete, uveo petkovnu molitvu i poziv na molitvu i doveo učenjake malikitske pravne škole. Vojska mu je, prema njegovim riječima, osvojila dvadeset četiri grada. Najveći prihod, rekao je u Kairu, donosio mu je bakar iz rudnika u Takeddi, koji se prodavao poganskim narodima na jugu za zlato. Za zlato samo je pričao da raste u zemlji kao biljka, a kopaju ga narodi s kojima je u trajnom primirju i koji mu plaćaju danak.

Hodočašće

Godine 1324. Musa je otišao na hodočašće u Meku. Prešao je Saharu s velikom pratnjom, u srpnju stigao u Kairo i boravio ondje kao gost mamelučkog sultana al-Nasira Muhammada, a krajem studenoga obavio hadž. Vratio se 1325. s knjigama i učenjacima, među kojima je bio pjesnik i graditelj Abu Ishaq as-Sahili iz Granade. Na povratku je prema Tarikh al-Sudanu zauzeo Timbuktu i ondje sagradio palaču i veliku džamiju.

Smrt i nasljednici

Prema al-Umariju Musa se vratio s namjerom da preda vlast sinu Muhammadu i ode živjeti u Meku, ali ga je smrt zatekla prije toga. Ibn Khaldun piše da je vladao dvadeset pet godina i da ga je naslijedio sin Magha, što na njihovu jeziku odgovara imenu Muhammad. Magha je umro nakon četiri godine, a vlast je preuzeo Musin brat Sulejman. Na drugom mjestu, međutim, Ibn Khaldun kaže da je Musa marinidskom sultanu Abu al-Hasanu poslao čestitku kad je ovaj osvojio Tlemcen, što se zbilo u svibnju 1337., i da je umro dok su poslanici bili na putu, pa je sultanov odgovor primio već Sulejman. Ta se dva kazivanja ne slažu, pa povjesničari njegovu smrt smještaju oko 1332. ili oko 1337.

Mansa Musa

Ukratko

Životopis

Hodočašće

Smrt i nasljednici

Izvori