Sacagawea

Lemhi Šošonka koju su kao djevojčicu oteli Hidatsi, a koja je s mužem Toussaintom Charbonneauom i novorođenim sinom prešla s ekspedicijom Lewisa i Clarka put do Tihog oceana i natrag. Bila je prevoditeljica i poznavala je dio puta; kad je umrla, izvori se ne slažu.

oko 1788. – oko 1812.

Ukratko

Rođena je oko 1788. među Lemhi Šošonima u planinama današnjeg Idaha; kao djevojčicu od jedanaest ili dvanaest godina oteli su je Hidatsi i odveli u svoja sela na Missouriju.
Ondje je postala žena kanadskog trgovca Toussainta Charbonneaua, kojeg su Lewis i Clark u studenome 1804. unajmili kao prevoditelja; nju su poveli da prevodi sa šošonskog.
Na put je krenula u travnju 1805. s dvomjesečnim sinom Jeanom Baptisteom. Prevodila je, prepoznavala krajeve iz djetinjstva i skupljala jestivo bilje, a njezina je nazočnost drugim narodima pokazivala da skupina ne ide u rat.
Kod Šošona je u kolovozu 1805. u poglavici Cameahwaitu prepoznala brata, što je ekspediciji pomoglo da dobije konje za prijelaz planina.
Charbonneau je za službu dobio novac, a ona ništa. Po zapisu iz utvrde na Missouriju umrla je u prosincu 1812., a po predaji s Wind Rivera tek 1884.

Djetinjstvo i zarobljeništvo

Sacagawea je bila Lemhi Šošonka, iz skupine Šošona koji su živjeli u dolini rijeke Salmon i lovili bizone na rubu ravnica s druge strane planina. Imali su mnogo konja, ali malo pušaka, pa su bili izloženi napadima bolje naoružanih Hidatsa i Blackfeeta. Kad je ekspedicija u srpnju 1805. stigla do Tri rašlja Missourija, Lewis je zapisao da su na tom mjestu, pet godina ranije, Hidatsi napali Šošone, ubili četiri muškarca, četiri žene i nekoliko dječaka i odveli sve žene i djevojčice i četiri dječaka, a među zarobljenicama bila je i Sacagawea.

Njezino ime ekspedicija je bilježila na različite načine, a Lewis je jednu rijeku nazvao po njoj, Sah-ca-gar-me-ah, i dodao da to znači ptica-žena. Ime se zato najčešće tumači kao hidatsanska riječ za pticu-ženu, što znači da su joj ga dali otmičari; prema drugom tumačenju ime je šošonsko. Kad su je Lewis i Clark upoznali, živjela je u hidatsanskom selu Awatixa na rijeci Knife, kao jedna od dviju žena Toussainta Charbonneaua, obje zarobljenih Šošonki.

Na putu

Sin Jean Baptiste rodio joj se 11. veljače 1805. u Fort Mandanu, nakon teškog poroda; Lewis je zapisao da joj je drugi prevoditelj dao dva zdrobljena prstena zvečke čegrtuše, za koji je tvrdio da ubrzava porod. Kad je ekspedicija 7. travnja krenula dalje, Lewis ju je u popisu ljudi naveo samo kao Indijanku, Charbonneauovu ženu s malim djetetom.

U lipnju 1805. teško se razboljela, a 29. lipnja, kraj Velikih slapova, zamalo ju je s djetetom, Clarkom i Charbonneauom odnijela bujica u jaruzi; spasila je dijete, ali je voda odnijela nosiljku i svu njegovu odjeću. Kad su se u kolovozu sastali sa Šošonima, prepoznala je ženu koja je s njom bila zarobljena i pobjegla, a u poglavici Cameahwaitu brata. Pregovori o konjima vođeni su lancem prijevoda: od engleskog preko francuskog i hidatsanskog do šošonskog, a Sacagawea je bila posljednja karika.

Clark je u listopadu 1805. zapisao da ona sve narode uvjerava u njihove prijateljske namjere, jer žena u skupini muškaraca znači mir. Na ušću Columbije dala je svoj pojas od plavih staklenih perli da kapetani kupe ogrtač od krzna morske vidre, a u siječnju 1806. inzistirala je da pođe vidjeti nasukanog kita: Lewis je zapisao da je prešla dug put da vidi veliku vodu, a sad joj je teško što ne bi vidjela i tu golemu ribu. Na povratku je Clarku pokazala prijevoj prema dolini Yellowstonea; Clark je zapisao da mu je bila od velike koristi kao vodič kroz taj kraj.

Lewis je o njoj pisao i s podcjenjivanjem: u srpnju 1805. zapisao je da ne pokazuje ni tugu ni radost na mjestu gdje je oteta i da bi bila zadovoljna bilo gdje, samo da ima dovoljno hrane i nešto nakita. To govori više o pogledu pisca nego o njoj, jer ona sama nije ostavila nijednu riječ.

Nakon ekspedicije

Kod sela Hidatsa ekspedicija se 17. kolovoza 1806. oprostila od Charbonneaua, Sacagawee i djeteta. Charbonneau je dobio 500 dolara i 33 centa za službu, konja i šator, a ona nije dobila ništa. Clark je ponudio da odgaja dječaka kad ga majka odbije, a roditelji su pristali. Godine 1811. putopisac Henry Brackenridge sreo je Charbonneaua i ženu koja je s Lewisom i Clarkom išla do Pacifika na lađi uz Missouri; zapisao je da je bolesna i da čezne za zavičajem.

Činovnik krznarske tvrtke John Luttig zapisao je 20. prosinca 1812. u utvrdi Fort Manuel na Missouriju da je Charbonneauova žena, Šošonka, umrla od teške groznice, u dobi od oko dvadeset i pet godina, i da je ostavila malu kćer. Ime nije naveo, a Charbonneau je imao dvije žene Šošonke. Clark je u popisu članova ekspedicije koji je vodio između 1825. i 1828. uz njezino ime upisao da je mrtva, pa većina povjesničara smatra da je umrla 1812.

Postoje i druge predaje. Grace Raymond Hebard objavila je 1933. životopis prema kojem je Sacagawea dugo živjela među Šošonima na Wind Riveru u Wyomingu i umrla 9. travnja 1884., a ondje joj je postavljen i grob. Ta se tvrdnja temelji na kazivanjima iz kojih nisu uvijek provjerljive pojedinosti. Prema hidatsanskoj predaji, u utvrdi je 1812. umrla njezina sestra, a Sacagawea je živjela do 1869. Slike i kipovi iz dvadesetog stoljeća često je prikazuju kao vodiča ekspedicije, što dnevnici ne potvrđuju: bila je prevoditeljica i poznavala je dio puta, a preko planina vodio ih je šošonski starac kojeg su zvali Toby.

Sacagawea

Ukratko

Djetinjstvo i zarobljeništvo

Na putu

Nakon ekspedicije

Izvori