Zhang Qian

Kineski dvorski časnik iz dinastije Han kojega je car Wu oko 138. pr. Kr. poslao tražiti saveznike na zapadu. Nakon trinaest godina, deset od njih u zarobljeništvu, donio je prvi pouzdan opis srednje Azije.

prije 138. pr. Kr. – oko 114. pr. Kr.

Ukratko

  • Bio je rodom iz Hanzhonga, na jugu današnje pokrajine Shaanxi, i služio je kao časnik na dvoru cara Wua iz dinastije Han.
  • Javio se da odnese carevu poruku Yuezhijima, narodu koji su Xiongnu protjerali na zapad, i oko 138. pr. Kr. krenuo s više od stotinu ljudi.
  • Xiongnu su ga dvaput zarobili, a vratio se nakon trinaest godina sa ženom i samo jednim od pratilaca.
  • Njegov izvještaj o Dayuanu, Kangjuu, Yuezhijima i Daxiji prvi je kineski opis srednje Azije i otvorio je Hanu put prema zapadu.
  • Kasnije je vodio poslanstvo narodu Wusun, postao jedan od devet ministara i umro oko 114. pr. Kr.

Životopis

Zhang Qian bio je rodom iz Hanzhonga; komentator Hanshua prema starijem spisu navodi da je potjecao iz mjesta Chenggu. Godina rođenja nije poznata. U razdoblju Jianyuan, između 140. i 135. pr. Kr., bio je lang, časnik carskog dvora. Sima Qian opisuje ga kao snažna, velikodušna čovjeka koji je vjerovao ljudima i kojega su strani narodi rado prihvaćali.

Poslanstvo Yuezhijima

Car Wu doznao je od zarobljenih Xiongnua da su Xiongnu pobijedili kralja Yuezhija i od njegove lubanje napravili čašu, a da Yuezhiji žele osvetu, ali nemaju saveznika. Budući da je put do njih vodio kroz zemlju Xiongnua, car je tražio ljude koji bi se usudili poći. Zhang Qian se javio i oko 138. pr. Kr. krenuo s više od stotinu ljudi.

Xiongnu su ga zarobili i zadržali više od deset godina; ondje se oženio i dobio sina. Pobjegao je preko Dayuana i Kangjua do Yuezhija, koji su u međuvremenu zauzeli Daxiju (Baktriju) i više nisu htjeli rat. Na povratku su ga Xiongnu ponovno zarobili. Kad je njihov vladar umro i u zemlji nastao nemir, pobjegao je sa ženom i pratiocem Ganfuom i oko 126. pr. Kr. vratio se u Chang'an. Car mu je dao naslov dvorskog savjetnika.

Kasnije službe

Kao poznavatelj stepe služio je u ratu protiv Xiongnua: znao je gdje ima vode i paše, pa vojska nije oskudijevala, i 123. pr. Kr. dobio je naslov markiza od Bowanga. Uskoro je u drugom pohodu zakasnio s pomoći vojsci koja je bila u nevolji, osuđen je na smrt i otkupio se gubitkom naslova.

Car ga je ipak ponovno pitao za savjet o zapadnim zemljama. Zhang Qian predložio je savez s narodom Wusun i poveo poslanstvo od tristo ljudi s velikim darovima. Wusun nije pristao preseliti se na istok, ali je Zhang Qian odande poslao svoje pomoćnike u Dayuan, Kangju, zemlju Yuezhija, Daxiju, Anxi (Partiju), Shendu (Indiju) i druge zemlje. Vratio se s poslanicima Wusuna, postao daxing (doslovno „veliki putnik”), jedan od devet ministara, zadužen za strane narode, i umro nešto više od godinu dana poslije, oko 114. pr. Kr.

Poslanici koji su poslije njega išli na zapad pozivali su se na markiza od Bowanga, jer je njegovo ime u stranim zemljama jamčilo za njihovu vjerodostojnost.

Izvori

  1. Friedrich Hirth, The Story of Chang K'ién, China's Pioneer in Western Asia: Text and Translation of Chapter 123 of Ssï-ma Ts'ién's Shï-ki, Journal of the American Oriental Society 37, 1917., 89–152.
  2. Ban Gu, Hanshu, pogl. 61: Životopisi Zhang Qiana i Li Guanglija (kineski izvornik s komentarom Yan Shiguja).
  3. Zhang Qian, Encyclopaedia Britannica.