Burke i Wills preko Australije
Ekspedicija kolonije Victorije krenula je 1860. iz Melbournea da prva prijeđe Australiju od juga do sjevera. Četvorica su stigla do mangrova kraj zaljeva Carpentaria, a na povratku je preživio samo jedan, uz pomoć Aboridžina.
Ukratko
- Ekspedicija je krenula iz Melbournea s konjima, kolima i kamilama dovezenima iz Indije, kao najbolje opremljena ekspedicija u povijesti kolonije.
- Vođa Robert O'Hara Burke podijelio je ljude, ostavio skupinu na Cooper Creeku i s trojicom pošao na sjever; do zaljeva Carpentaria stigli su u veljači 1861.
- Na povratku je jedan umro, a preostala trojica stigla su do Cooper Creeka istoga dana kad je skupina u logoru otišla.
- Burke i Wills umrli su od gladi uz potok, a John King preživio je jer su ga prihvatili ljudi naroda Yandruwandha.
Do 1860. Europljani su naselili obale Australije, ali unutrašnjost je za njih ostala nepoznata. Kolonije su se natjecale koja će prva prijeći kontinent i pronaći put za telegrafsku liniju prema sjeveru. Victoria, bogata od zlatne groznice, opremila je ekspediciju kakvu Australija dotad nije vidjela.
Etape
Melbourne
20. kolovoza 1860., Royal Park, Melbourne, Australija.
Ekspediciju je ispratilo deset tisuća ili više ljudi. Wills, geodet i astronom, bio je treći po činu; uz kamile su putovali gonič George Landells, koji ih je dovezao iz Indije, i kamilari iz Indije i Afganistana, među njima Dost Mahomet.
Swan Hill
1. rujna 1860., Victoria, Australija.
Natovarena kola sporo su napredovala, a Burke se već prvih tjedana posvađao s ljudima. Nakon Swan Hilla otpustio je predradnika Fergusona.
Menindee
oko listopada 1860., rijeka Darling, Novi Južni Wales, Australija.
Landells i liječnik Beckler dali su ostavku, pa je Wills postao Burkeov zamjenik. Burke je podijelio ekspediciju: s manjom skupinom krenuo je naprijed, a zalihe je trebao dovesti William Wright, kojeg je postavio za trećeg po činu.
Torowoto
29. listopada 1860., Novi Južni Wales, Australija.
Do Torowota prednju je skupinu vodio Wright, koji je kraj poznavao. Odavde se vratio na Darling po ostatak ekspedicije, ali krenuo je tek krajem siječnja 1861.
Cooper Creek
11. studenoga 1860., Queensland, Australija.
Na Cooper Creeku podigli su logor. Burke nije htio čekati Wrighta: ostavio je Williama Brahea s trojicom ljudi da čekaju tri mjeseca, ili dok traje hrana, i 16. prosinca krenuo na sjever s Willsom, Johnom Kingom i Charlesom Grayem, šest kamila, jednim konjem i hranom za tri mjeseca.
Kroz unutrašnjost
oko siječnja 1861., Queensland, Australija.
Probijali su se na sjever kroz pustinju, kamenite ravnice i preko gorja Selwyn, po ljetnoj vrućini i kišama. Wills je uz put bilježio položaje, temperature i izgled zemlje.
Logor 119
oko 9. veljače 1861., kraj Normantona, Queensland, Australija.
Kamile su zapinjale u blatu nakon kiša, pa su Burke i Wills pošli pješice prema moru. Stigli su do slane vode u kojoj se osjećala plima, ali otvoreno more nisu ugledali: put su im zatvorile močvare i mangrove. Dana 13. veljače četvorica su krenula natrag.
Smrt Charlesa Graya
17. travnja 1861., Queensland, Australija.
Na povratku su jeli konja i kamile koje su posustale. Gray je ranije uhvaćen kako potajno uzima brašno i Burke ga je istukao; kad se razbolio, mislili su da se pretvara. Umro je 17. travnja. Ostala trojica jedva su imala snage iskopati grob.
Napušteni logor
21. travnja 1861., Cooper Creek, Queensland, Australija.
Stigli su navečer i zatekli prazan logor. Brahe je čekao više od četiri mjeseca i otišao istoga dana; pod drvetom je ostavio zakopane zalihe i urezao natpis. Burke je odlučio da ne pođu za Braheom prema Menindeeju, nego niz potok prema Mount Hopelessu, najbližoj stočarskoj postaji u Južnoj Australiji.
Prema Mount Hopelessu
23. travnja 1861., donji tok Cooper Creeka, Južna Australija.
Kamile su uginule ili se zaglibile, a potoci prema jugu presušili su. Nakon nekoliko pokušaja da se probiju kroz pustinju, vratili su se uz Cooper Creek, gdje je bilo vode, ribe i ljudi koji su ondje živjeli.
S ljudima uz potok
oko svibnja 1861., Cooper Creek, Južna Australija.
Mještani su im donosili ribu i kolače od nardooa, sjemenki paprati koju su mljeli u brašno. Trojica su naučila skupljati nardoo, ali slabili su i dalje. Wills je 29. lipnja zapisao da je Burke iznemogao i da on i King sutra kreću potražiti mještane, a on ostaje sam u kolibi.
Smrt Burkea i Willsa
oko 30. lipnja 1861., Cooper Creek, Južna Australija.
Burke je iznemogao drugog dana hoda i umro sljedećeg jutra. Zamolio je Kinga da ostane uz njega dok ne umre, da mu stavi pištolj u ruku i da ga ostavi nepokopanog. King se vratio u kolibu i zatekao Willsa mrtvog. Ostao je sam, spavao u napuštenim kolibama i hranio se nardoom koji su mještani ostavili.
Kingovo spašavanje
15. rujna 1861., Cooper Creek, Južna Australija.
Spasilačka ekspedicija Alfreda Howitta pronašla je Kinga u kolibi koju su mu podigli mještani, iscrpljenog i jedva prepoznatljivog. Nekoliko dana kasnije Howitt je pronašao i pokopao Burkeove i Willsove ostatke.
Pogled druge strane
Cooper Creek nije bio pustinja za ljude koji su ondje živjeli. Narod Yandruwandha znao je gdje ima vode, ribe i nardooa i u istom je kraju živio i kad su europski putnici umirali od gladi. Wills je zapisao kako su ih mještani dočekali, poveli u svoj logor i donosili ribu i nardoo dok nisu mogli više jesti.
Odnosi su ipak bili napeti. Kad je jedan mještanin uzeo platno iz kolibe, Burke je pucao iz revolvera iznad njegove glave, a King je istoga dana pucao iznad glava skupine koja se okupila oko njega. Mještani su ipak još iste večeri donijeli pečenu ribu. Kad je King ostao sam, Yandruwandha su ga primili, hranili i podigli mu kolibu; s njima je živio dok ga Howitt nije pronašao.
Mnogi Europljani tada nisu shvatili da je kraj u kojem su ekspedicije umirale nekome dom. Pripremu nardooa Burke, Wills i King naučili su samo napola: istraživači su 1994. pretpostavili da su ga jeli pripremljena na krivi način, pa su unatoč punom želucu slabjeli.
Nasljeđe
Ekspedicija je prva prešla Australiju od juga do sjevera, ali po cijenu sedam života. Kraljevsko istražno povjerenstvo okrivilo je Burkea za loše vođenje, Wrighta za odugovlačenje, a odbor ekspedicije za loš nadzor. Melbourne je Burkeu i Willsu priredio državni sprovod, a putovi koje su ucrtali pomogli su kasnijim ekspedicijama i telegrafskoj liniji preko kontinenta. Drvo pod kojim je Brahe zakopao zalihe i danas stoji uz Cooper Creek.