Hōkūleʻa, od Havaja do Tahitija

Godine 1976. polinezijski kanu s dvostrukim trupom preplovio je bez ijednog instrumenta oko 4000 kilometara od Havaja do Tahitija i dokazao da su preci Polinezijaca ocean naseljavali namjerno, a ne slučajno.

Ukratko

  • Prije europskih plovidbi Polinezijci su naselili gotovo sve otoke u golemom trokutu Tihog oceana, od Havaja do Novog Zelanda i Uskršnjeg otoka, ali je njihovo umijeće plovidbe na velike udaljenosti s vremenom zaboravljeno.
  • Polinezijsko pomorsko društvo izgradilo je 1975. kanu s dvostrukim trupom po uzoru na stare, nazvan Hōkūleʻa, po havajskom imenu zvijezde Arktur.
  • Mikronezijski navigator Mau Piailug vodio ga je od Mauija do Tahitija samo prema zvijezdama, suncu, valovima, vjetrovima i pticama.
  • Nakon 31 dana kanu je stigao do atola Mataiva, a 4. lipnja u Papeete, gdje ga je dočekalo više od 17 000 ljudi.

Polinezijci su u stoljećima prije dolaska Europljana naselili otoke razasute po golemom dijelu Tihog oceana. Kad su Europljani u 18. stoljeću stigli na Pacifik, zatekli su ih ondje, ali nisu razumjeli kako su onamo stigli. Neki su znanstvenici u 20. stoljeću tvrdili da su polinezijski brodovi bili preslabi za namjerna putovanja, pa su otoke udaljenije od nekoliko stotina kilometara naseljavali slučajno, zanošeni strujama i vjetrom. Thor Heyerdahl je pak splavom Kon-Tiki htio pokazati da su naseljenici doplovili iz Južne Amerike.

Pothvat Hōkūleʻe trebao je to provjeriti pokusom: može li se kanuom kakav su gradili stari Polinezijci, bez kompasa, sata i karte, namjerno doploviti od Havaja do Tahitija i natrag. Jednako važan cilj bio je vratiti Havajcima i drugim Polinezijcima ponos na vlastitu povijest.

Etape

  1. Zaljev Honolua

    1. svibnja 1976., Maui, Havaji.

    Kanu je isplovio s posadom od petnaestak ljudi, pod zapovjedništvom kapetana Kawike Kapahulehue, s Mauom Piailugom kao navigatorom. Na kanuu su bile i životinje koje su stari Polinezijci prevozili na svoje nove otoke, svinja, pijetao i kokoš, kako bi se vidjelo kako ih hraniti i čuvati na dugom putu.

  2. Atol Mataiva

    1. lipnja 1976., otočje Tuamotu, Francuska Polinezija.

    Nakon trideset dana na oceanu posada je ugledala bijele čigre, a pravilni valovi pasata počeli su se lomiti. Bio je to znak da je kopno blizu. Sljedećeg jutra, 31. dana putovanja, ugledali su Mataivu, atol na sjeverozapadnom rubu otočja Tuamotu, manje od tristo kilometara sjeverno od Tahitija.

  3. Papeete

    4. lipnja 1976., Tahiti, Francuska Polinezija.

    Posada nije znala da Tahićani prate putovanje, ucrtavaju svaki dan položaj kanua i javljaju ga u novinama, na radiju i televiziji. Ujutro 4. lipnja dočekalo ih je više od 17 000 ljudi, više od polovice stanovnika otoka: stajali su do koljena u moru, na grebenu, na krovovima i u krošnjama. Kad se kanu približio, zavladala je tišina. Na Tahitiju su se članovi posade posvađali, svađa je prerasla u tučnjavu, a Mau se naglo vratio kući u Mikroneziju.

  4. Povratak u Honolulu

    26. srpnja 1976., Oʻahu, Havaji.

    Bez Maua posada je kanu vratila na Havaje s kompasom, kartama i sekstantom. Na Oʻahuu dočekale su je tisuće ljudi.

Pogled druge strane

Ovo je putovanje u kojem su putnici i ljudi do kojih su stigli bili iste krvi. Za Tahićane, koji su dolazak dočekali kao dolazak rodbine, i za Havajce, kojima je to bilo prvo takvo putovanje nakon otprilike šest stotina godina, Hōkūleʻa nije bila pokus nego povratak vlastite prošlosti.

Dva stoljeća povijest naseljavanja Pacifika pisali su europski i američki znanstvenici, a Polinezijci su u njoj bili predmet proučavanja. Teorije o slučajnom zanošenju ili o naseljenicima iz Amerike, koje danas opovrgavaju i genetička istraživanja, podrazumijevale su da Polinezijci nisu mogli sami namjerno preplovljavati ocean. Hōkūleʻa je to opovrgnula na najjednostavniji način: doplovila je.

Pothvat nije bio bez napetosti. U posadi su bili Havajci i stranci, sudionici koji su u putovanju vidjeli znanstveni pokus i oni kojima je ono bilo kulturno i političko buđenje. Sukob na Tahitiju pokazao je koliko je ta razlika bila bolna.

Nasljeđe

Hōkūleʻa je potaknula oživljavanje tradicionalne plovidbe diljem Pacifika. Mau Piailug poučavao je mlade Havajce, a njegov učenik Nainoa Thompson 1980. ponovio je put do Tahitija bez instrumenata. Kanu je od tada preplovio Pacifik mnogo puta, a od 2014. do 2017. oplovio je i Zemlju.

Izvori

  1. Ben R. Finney, Voyaging Canoes and the Settlement of Polynesia, Science 196 (4296), 1977., 1277–1285.
  2. Christina Thompson, On board the canoe that proved ancient Polynesians could cross the Pacific, Popular Science (ulomak iz knjige Sea People, 2019.).
  3. 50th Anniversary of the historic launch of Hōkūleʻa's 1976 Maiden Voyage, Maui Now, 2026.
  4. Chad Kalepa Baybayan, Nainoa Thompson i dr., Pius „Mau” Piailug, Polynesian Voyaging Society.