Prvo oplovljavanje Zemlje

Pet brodova krenulo je 1519. iz Seville na zapad prema Molučkim otocima. Tri godine poslije vratio se jedan, s osamnaest ljudi, nakon što je prvi oplovio Zemlju.

Ukratko

  • U kolovozu 1519. iz Seville je krenulo pet brodova s više od dvjesto ljudi, pod zapovjedništvom Ferdinanda Magellana, s ciljem da do Molučkih otoka stignu ploveći na zapad.
  • Flota je pronašla prolaz na jugu Južne Amerike i prva preplovila Tihi ocean, koji je bio mnogo veći nego što je itko u Europi zamišljao.
  • Magellan je poginuo 1521. na Filipinima, a od pet brodova oko svijeta je doplovio samo jedan, Victoria, pod zapovjedništvom Juana Sebastiána Elcana.
  • Victoria se 6. rujna 1522. vratila u Sanlúcar s osamnaest ljudi; trinaest drugih zadržali su Portugalci na Zelenortskim otocima.

Na početku 16. stoljeća Europljani su najviše cijenili začine s Molučkih otoka, klinčiće i muškatni oraščić. Portugal je do njih stizao oko Afrike i preko Indijskog oceana, a Španjolska, kojoj je ugovor iz Tordesillasa zatvorio taj put, tražila je drugi.

Ferdinand Magellan, portugalski moreplovac u španjolskoj službi, ponudio je da flota do otoka stigne ploveći na zapad, kroz prolaz za koji se nadao da postoji negdje na jugu Južne Amerike. Španjolski kralj Karlo I. odobrio je pothvat, a pet brodova, Trinidad, San Antonio, Concepción, Victoria i Santiago, opremljeno je u Sevilli.

Etape

  1. Polazak iz Seville

    10. kolovoza 1519., Sevilla, Španjolska.

    Flota je isplovila iz Seville i spustila se rijekom Guadalquivir prema moru. Na brodovima su bili ljudi iz mnogih zemalja, uz Španjolce i Portugalce i Talijani i Grci, a među njima i mladi Antonio Pigafetta iz Vicenze, koji je cijelo putovanje bilježio u dnevnik.

  2. Sanlúcar de Barrameda

    kolovoz 1519., ušće Guadalquivira, Španjolska.

    Brodovi su nekoliko tjedana čekali na ušću rijeke dok se ne dovrši opremanje. Prema Pigafetti, Magellan nije dopustio da ijedna žena plovi s flotom. Na otvoreno more krenuli su 20. rujna 1519.

  3. Tenerife

    26. rujna 1519., Kanarski otoci, Španjolska.

    Na Tenerifeu je flota uzela meso, vodu i drva, a u luci koju Pigafetta zove Monte Rosso i smolu za brodove. U noći 3. listopada okrenula je prema jugu, uz obalu Afrike.

  4. Zaljev Guanabara

    13. prosinca 1519., Rio de Janeiro, Brazil.

    Nakon dva mjeseca kiše i oluja uz afričku obalu flota je prešla ekvator i stigla do obale koju Pigafetta zove zemlja Verzin, po drvu za bojenje koje se ondje sjeklo. Stanovnici su za udicu ili nož davali pet do šest kokoši, a za češalj par gusaka.

  5. Ušće Río de la Plata

    siječanj 1520., današnji Urugvaj i Argentina.

    Magellan je istraživao široko ušće, nadajući se da je to prolaz prema drugom oceanu. Kad se pokazalo da je riječ o ušću rijeke, flota je nastavila prema jugu uz sve hladniju obalu.

  6. Puerto San Julián

    31. ožujka 1520., Patagonija, Argentina.

    U zaljevu San Julián flota je prezimila gotovo pet mjeseci. Odmah po dolasku zapovjednici triju brodova pobunili su se protiv Magellana. Pobuna je slomljena: jedan je zapovjednik ubijen, drugi pogubljen, a treći je s jednim svećenikom ostavljen na obali kad je flota otplovila. Brod Santiago razbio se dok je istraživao obalu južnije, ali se posada spasila.

    Ovdje su posade prvi put srele ljude koje su nazvale Patagoncima i opisale ih kao divove.

  7. Ušće rijeke Santa Cruz

    kolovoz 1520., Patagonija, Argentina.

    Flota je na ušću rijeke Santa Cruz pričekala kraj zime, a 18. listopada krenula dalje na jug.

  8. Rt Djevica

    21. listopada 1520., ulaz u Magellanova vrata, Argentina.

    Na blagdan svete Uršule i jedanaest tisuća djevica flota je ušla u tjesnac i rt na ulazu nazvala po njima. Tjesnac, danas Magellanova vrata, dug je oko 570 kilometara i pun uskih prolaza, rukavaca i jakih vjetrova.

  9. Izlaz u Tihi ocean

    28. studenoga 1520., Rt Pilar, Čile.

    Dok su ostali brodovi istraživali rukavce, posada broda San Antonio okrenula je natrag i vratila se u Španjolsku. Preostala tri broda izašla su 28. studenoga 1520. na ocean, koji je Magellan zbog mirnog vremena nazvao Tihim.

  10. Otok San Pablo

    24. siječnja 1521., vjerojatno Puka-Puka, otočje Tuamotu, Francuska Polinezija.

    Flota je tri mjeseca i dvadeset dana plovila bez svježe hrane. Pigafetta piše da su jeli dvopek pun crva, kožu s jarbola razmekšanu u moru i štakore. Devetnaest ljudi umrlo je od bolesti od koje su otekle desni, a dvadeset pet do trideset ih se razboljelo. Jedini otoci koje su vidjeli bili su pusti; povjesničari se ne slažu koji je od njih prvi, otok San Pablo.

  11. Guam

    6. ožujka 1521., Marijanski otoci.

    Kod Guama, prvog naseljenog otoka nakon tri mjeseca, brodovima su prišli stanovnici u brzim čamcima i uzeli s njih što su mogli, pa i čamac privezan za Magellanov brod. Magellan se iskrcao s četrdeset naoružanih ljudi, spalio četrdeset do pedeset kuća i mnogo čamaca i ubio sedmoricu ljudi. Otoke su nazvali Otocima lopova. Točno mjesto iskrcavanja nije poznato.

  12. Homonhon

    17. ožujka 1521., Istočni Samar, Filipini.

    Dan nakon što su ugledali Samar flota se usidrila kod nenaseljenog otočića Homonhona, gdje su bolesni mogli na kopno. Ondje su ih posjetili ribari sa susjednog otoka i donijeli im ribu, palmino vino i banane.

  13. Limasawa

    28. ožujka 1521., Južni Leyte, Filipini.

    Na otoku koji Pigafetta zove Mazaua flotu je dočekao lokalni vladar, a Magellanov rob Enrique, odveden iz jugoistočne Azije, mogao je razgovarati s ljudima na njihovu jeziku. Na Uskrs, 31. ožujka 1521., ondje je služena misa. Većina povjesničara Mazauu poistovjećuje s Limasawom, ali neki misle da je riječ o drugom mjestu.

  14. Cebu

    7. travnja 1521., Cebu, Filipini.

    Cebu je bio veća luka u koju su dolazili i trgovci iz drugih krajeva. Radža Humabon pristao je na savez sa Španjolcima i dao se krstiti s mnogo svojih ljudi, a Magellan je tražio da mu se pokore i poglavari okolnih otoka.

  15. Mactan

    27. travnja 1521., Lapu-Lapu, Cebu, Filipini.

    Lapulapu, jedan od poglavara otoka Mactana, odbio je pokoriti se. Magellan se pred zoru 27. travnja iskrcao s četrdeset i devet ljudi, ali brodovi zbog plićaka nisu mogli prići obali. Ratnici s Mactana nadjačali su napadače, a Magellan je poginuo u plićaku zajedno s osmoricom svojih ljudi.

  16. Bohol

    svibanj 1521., Filipini.

    Nakon Magellanove smrti savez se raspao. Na gozbi koju je 1. svibnja priredio Humabon ubijeno je više od dvadeset ljudi s brodova. Preživjelih je ostalo premalo za tri broda, pa su kod Bohola spalili Concepción i nastavili s dva.

  17. Brunej

    srpanj 1521., Bandar Seri Begawan, Brunej.

    Lutajući prema Molučkim otocima, brodovi su stigli do bogatog grada na Borneu. Pigafetta opisuje kuće na stupovima u vodi, slonove u povorci i dvor vladara.

  18. Tidore

    8. studenoga 1521., Sjeverni Moluci, Indonezija.

    Dvije godine i tri mjeseca nakon polaska brodovi su stigli na Molučke otoke. Sultan Tidorea dočekao ih je kao saveznike protiv susjednog Ternatea, čijem je vladaru služio Portugalac Francisco Serrão, i prodao im klinčiće. Trinidad je propuštao vodu, pa je ostao na popravku, a Victoria je pod Elcanovim zapovjedništvom 21. prosinca krenula prema zapadu. Trinidad je poslije pokušao preploviti Tihi ocean prema istoku, ali su ga zarobili Portugalci.

  19. Timor

    26. siječnja 1522., Timor.

    Na Timoru je posada kupovala hranu prije prelaska Indijskog oceana. Nekoliko ljudi ondje je pobjeglo s broda. U noći 11. veljače Victoria je krenula na otvoreno more, daleko od portugalskih luka u Indiji.

  20. Rt dobre nade

    svibanj 1522., Južnoafrička Republika.

    Kako bi obišla rt, Victoria se spustila do 42. stupnja južne širine i tjednima plovila protiv olujnih vjetrova, sa slomljenim jarbolom. Prema Albinu dnevniku rt je obiđen 18. svibnja, a prema Pigafetti 6. svibnja.

  21. Zelenortski otoci

    9. srpnja 1522., otok Santiago, Zelenortska Republika.

    Gladna posada morala je stati u portugalskoj luci. Ljudima na obali rekli su da im je jarbol puknuo kod ekvatora i da su ostali brodovi otplovili naprijed u Španjolsku. Ondje su im rekli da je četvrtak, a u brodskom dnevniku pisalo je da je srijeda: ploveći cijelo vrijeme na zapad, za suncem, izgubili su jedan dan. Kad su Portugalci otkrili odakle brod dolazi, zadržali su trinaest ljudi, a Victoria je pobjegla.

  22. Povratak u Sanlúcar

    6. rujna 1522., ušće Guadalquivira, Španjolska.

    Victoria je ušla u zaljev kod Sanlúcara s osamnaest ljudi, većinom bolesnih. Od šezdeset ljudi koji su s njom krenuli s Molučkih otoka, ostali su umrli od gladi, pobjegli na Timoru ili ostali na Zelenortskim otocima.

  23. Sevilla

    8. rujna 1522., Sevilla, Španjolska.

    Brod je usidren u Sevilli, odakle je krenuo tri godine ranije. Sutradan su preživjeli otišli u crkvu Gospe od Pobjede zahvaliti za povratak.

Pogled druge strane

O gotovo svim susretima na ovom putovanju pisali su samo ljudi s brodova. Kako su dolazak flote doživjeli oni do kojih je stigla, možemo tek djelomično zaključiti iz onoga što se dogodilo, a ponegdje iz predaja i iz toga kako se ti događaji pamte danas.

Patagonija. Ljudi koje su mornari nazvali Patagoncima bili su preci današnjih Tehuelcha. Prvi susreti bili su prijateljski, ali je Magellan zatim prevarom dao staviti okove dvojici mladića kako bi ih odveo u Španjolsku. Nijedan se nije vratio kući.

Guam. Stanovnici Guama, Chamorri, bili su prvi pacifički otočani koje su Europljani susreli. Ime „Otoci lopova” dali su im ljudi s brodova, a jedini zapis o tom susretu je njihov. Pigafetta bilježi da su žene u čamcima plakale i čupale kosu za ubijenima.

Filipini. Na Filipinima je flota zatekla razvijena kraljevstva s trgovinom prema Kini i Borneu. Savez s Cebuom, krštenje i zahtjev da se okolni poglavari pokore španjolskom kralju za ljude ondje su bili dio njihove politike i rivalstava, a Lapulapu ih je odbio. Na Filipinima se bitka na Mactanu pamti kao pobjeda nad pokušajem strane vlasti, a Lapulapu kao narodni junak. Povjerenstvo za petstotu obljetnicu 2021. namjerno je ispričalo putovanje s filipinske strane: istaknulo je kako su stanovnici Homonhona nahranili i zbrinuli izgladnjelu posadu i kako je Lapulapu branio slobodu svoje zajednice.

Molučki otoci. Za sultana Tidorea dolazak Španjolaca bio je prilika da dobije saveznike protiv suparničkog Ternatea i Portugalaca. Otoci su ubrzo postali poprište rata europskih sila oko začina.

Nasljeđe

Putovanje je pokazalo da se Zemlja može oploviti i da je mnogo veća nego što su vjerovali europski zemljovidi tog vremena: između Amerike i Azije ležao je ocean veći od svega kopna zajedno. Izgubljeni dan na Zelenortskim otocima prvi je zapisani dokaz da putnik koji obiđe Zemlju na zapad gubi jedan dan, zbog čega danas postoji datumska crta.

Španjolska nije dobila Molučke otoke: ugovorom iz Zaragoze 1529. prepustila ih je Portugalu za novčanu naknadu.

Izvori

  1. Antonio Pigafetta, Izvješće o prvom putovanju oko svijeta (talijanski izvornik i engleski prijevod), u: E. H. Blair i J. A. Robertson (ur.), The Philippine Islands, 1493–1898, sv. 33, 1906.
  2. Lord Stanley of Alderley (ur.), The First Voyage Round the World by Magellan, Hakluyt Society, 1874.; sadrži kronologiju putovanja i Albin brodski dnevnik.
  3. Valeriano Yarza Urquiola, Carta-relato de Maximiliano Transilvano sobre la expedición de Magallanes-Elcano. Primera vuelta al mundo (1519–1522), Veleia 40, 2023., 155–201.
  4. Jose Amiel Angeles, The Battle of Mactan and the Indigenous Discourse on War, Philippine Studies 55 (1), 2007.
  5. Charles E. Nowell, The Loaisa Expedition and the Ownership of the Moluccas, Pacific Historical Review 5 (4), 1936., 325–336.
  6. Veleposlanstvo Republike Filipina u Tokiju, 500-Day Countdown to the 500th Anniversary of the Victory at Mactan.