Iz Pekinga u Pariz

Kršćanski redovnik Rabban Bar Sauma krenuo je iz Kine na hodočašće u Jeruzalem, a završio kao poslanik mongolskog vladara kod pape i europskih kraljeva, 1287. i 1288.

Ukratko

  • Bar Sauma i mlađi redovnik Marko krenuli su iz Pekinga na hodočašće u Jeruzalem, preko pustinja i kraljevstava srednje Azije.
  • Do Jeruzalema nisu stigli: u Perziji je Marko izabran za patrijarha Crkve Istoka, a Bar Sauma postao je njegov pouzdanik.
  • Mongolski vladar Perzije Arghun poslao je Bar Saumu 1287. u Europu, da pridobije kršćanske vladare za zajednički rat protiv mamelučkog Egipta.
  • Bar Sauma posjetio je cara u Carigradu, kardinale i papu u Rimu, francuskog kralja u Parizu i engleskog kralja u Gaskonji i opisao Europu očima putnika s istoka.

U 13. stoljeću Mongolsko Carstvo protezalo se od Kine do Perzije i otvorilo putove kojima su putovali trgovci, misionari i poslanici. Kroz njega su putovali Europljani poput Marka Pola na istok, ali i ljudi s istoka na zapad. Rabban Bar Sauma jedan je od rijetkih čiji je opis Europe sačuvan.

Bio je redovnik Crkve Istoka, kršćanske zajednice koja se služila sirijskim jezikom i imala vjernike od Mezopotamije do Kine. Europljani su je zvali nestorijanskom i smatrali krivovjernom, pa je Bar Saumin posjet bio i susret dviju kršćanskih tradicija koje se stoljećima nisu poznavale.

Etape

  1. Khanbaliq

    oko 1275., Peking, Kina.

    Bar Sauma i Marko krenuli su iz Kublaj-kanove prijestolnice prema Jeruzalemu, gdje su se nadali pomoliti na Kristovu grobu i dobiti oprost grijeha.

  2. Khotan

    oko 1276., Hotan, Xinjiang, Kina.

    Preko pokrajine Tangut, u kojoj su ih kršćani svečano dočekali, stigli su u Khotan u nevrijeme: kraj je bio zahvaćen ratom i glađu.

  3. Kašgar

    oko 1276., Xinjiang, Kina.

    Grad su zatekli opljačkan i napušten. Iza Kašgara prešli su granicu Kublajeva carstva i ušli na područje njegova protivnika, kana Kaidua, u kojem putovi nisu bili sigurni.

  4. Talas

    oko 1276., kraj Taraza, Kazahstan.

    Došli su do tabora kana Kaidua na rijeci Talas, koji je godinama ratovao protiv Kublaja i nije mogao jamčiti sigurnost karavana, pa su odande nastavili prema zapadu.

  5. Samostan kraj Tusa

    oko 1277., Horasan, Iran.

    Na putu su izgubili gotovo sve što su imali i stigli bez novca do samostana Mar Sehyon kraj Tusa. Ondje su se, kako piše njihov životopis, osjećali kao da su se ponovno rodili.

  6. Maragha

    oko 1280., Istočni Azerbajdžan, Iran.

    U Maraghi, prijestolnici mongolske Perzije, živio je patrijarh Crkve Istoka. Zbog ratova nisu mogli nastaviti prema Jeruzalemu. Kad je patrijarh 1281. umro, Marko je izabran za njegova nasljednika pod imenom Yahballaha III. Nekoliko godina poslije Ilkan Arghun odabrao je Bar Saumu za poslanika kralju Grka, papi i kraljevima Franaka.

  7. Carigrad

    oko travnja 1287., Istanbul, Turska.

    S Arghunovim pismima i darovima Bar Sauma je preko Crnog mora stigao u Carigrad. Car Andronik II primio ga je s počastima, a Bar Sauma je obišao crkvu Svete Sofije i razgledao relikvije.

  8. Napulj

    oko lipnja 1287., Italija.

    Na putu je vidio vulkan koji je izbacivao vatru, vjerojatno Etnu ili Stromboli. U Napulju ga je časno primio kralj, a s krova kuće gledao je pomorsku bitku između brodova napuljskog i aragonskog kralja, u kojoj je napuljska flota poražena.

  9. Rim

    oko srpnja 1287., Italija.

    Na putu do Rima doznao je da je papa umro. Primili su ga kardinali, koji su ga podrobno ispitivali o njegovoj vjeri. Bar Sauma je odgovorio da nije došao raspravljati o vjeri, nego primiti papin blagoslov i obaviti Arghunov posao, i zamolio da mu pokažu rimske crkve.

  10. Pariz

    oko rujna 1287., Francuska.

    Preko Genove stigao je u Pariz, gdje ga je primio kralj Filip IV. Bar Sauma se divio sveučilištu s tisućama studenata, a kralj mu je u kapeli Sainte-Chapelle pokazao trnovu krunu, koju su njegovi preci donijeli iz Carigrada. Obećao je poslati jednog od svojih plemića s odgovorom Arghunu.

  11. Gaskonja

    oko listopada 1287., vjerojatno Bordeaux, Francuska.

    Nakon dvadeset dana jahanja stigao je do engleskog kralja Edvarda I., koji je tada boravio u svojim posjedima u Gaskonji. Kralj se složio s Arghunovim planom, a zatim zamolio Bar Saumu da služi misu, na kojoj su kralj i njegovi plemići primili pričest iz ruku redovnika s istoka.

  12. Genova

    oko studenoga 1287., Italija.

    Zimu je proveo u Genovi, gradu kojim su, kako je zabilježio, upravljali sami građani. U katedrali svetog Lovre divio se posudi Sacro Catino, za koju se vjerovalo da je izrađena od smaragda. Ondje je čekao da kardinali izaberu novog papu.

  13. Rim, kod pape

    oko ožujka 1288., Italija.

    Novi papa Nikola IV. pozvao ga je u Rim i primio s počastima. Bar Sauma je proslavio Uskrs u Rimu i služio misu po obredu svoje Crkve, a papa mu je dao pisma za Arghuna i patrijarha. Kad je htio otići, papa ga je pokušao nagovoriti da ostane pod njegovom zaštitom, ali Bar Sauma je odgovorio da ga trebaju kršćani na istoku i zamolio relikvije koje će ponijeti kući.

  14. Povratak Arghunu

    oko rujna 1288., Perzija.

    Vratio se Arghunu, koji se obradovao uspjehu poslanstva. Arghun mu je dao da uz kraljevski tabor podigne crkvu i služi u njoj.

Pogled druge strane

Ovo putovanje okreće uobičajeni smjer: ovdje je putnik s istoka, a Europljani su ljudi do kojih je stigao. Primali su ga s poštovanjem: car mu je pokazao relikvije, kralj Filip trnovu krunu, kralj Edvard primio je pričest iz njegovih ruku, a papa mu je dopustio da u Rimu služi misu. Ali kardinali su ga ispitivali o vjeri kao čovjeka čiju Crkvu smatraju krivovjernom, a kraljevi su obećavali savez koji nikad nisu poslali.

Bar Saumin opis zato je dragocjen i kao pogled na Europu izvana. Divio se crkvama, relikvijama i sveučilištu u Parizu, ali o Europljanima nije pisao kao o ljudima koji su iznad njega: za njega su to bili dalji kršćani na rubu svijeta koji se protezao od Pekinga do Pariza.

Nasljeđe

Savez Mongola i europskih kraljeva protiv Egipta nikad nije ostvaren, a 1291. pao je Akon, posljednje veće uporište križara u Svetoj zemlji. Arghun je umro iste godine. Bar Saumin opis putovanja sačuvan je u sirijskom životopisu patrijarha Yahballahe, otkriven u 19. stoljeću i preveden na europske jezike. Danas je jedan od rijetkih srednjovjekovnih izvora u kojem Europu opisuje putnik iz Kine.

Izvori

  1. The Monks of Kublai Khan, Emperor of China, prev. E. A. Wallis Budge, Religious Tract Society, 1928.
  2. Morris Rossabi, Voyager from Xanadu: Rabban Sauma and the First Journey from China to the West, University of California Press, 1992.
  3. Pier Giorgio Borbone, 1287. Philippe le Bel accueille le moine ouïghour Rabban Bar Sauma, u: L'Exploration du monde, Seuil, 2019., 70–74.