Endurance

Shackletonov brod zarobio je led Weddellova mora i smrvio ga, a njegovih 28 ljudi preživjelo je gotovo dvije godine na ledu, u čamcima i na pustom otoku. Svi su se vratili živi.

Ukratko

  • Shackleton je htio pješice prijeći Antarktiku od Weddellova do Rossova mora, preko Južnog pola.
  • U siječnju 1915. brod Endurance zarobio je led Weddellova mora; deset mjeseci zanosio ga je prema sjeveru, a u listopadu ga je smrvio.
  • Posada je mjesecima živjela na plutajućem ledu, a zatim u tri čamca stigla do pustog Elephant Islanda.
  • Shackleton je s petoricom ljudi u čamcu James Caird preplovio najburnije more na svijetu do Južne Georgije, pješice prešao neistražene planine otoka i spasio sve svoje ljude.

Kad je Amundsen 1911. stigao na Južni pol, za Shackletona je ostao još jedan velik cilj: prijeći cijelu Antarktiku, oko 2900 kilometara, od Weddellova mora do Rossova mora. Druga skupina ekspedicije trebala je s brodom Aurora s druge strane kontinenta postaviti skladišta hrane za posljednji dio puta.

Brod Endurance isplovio je iz Plymoutha nekoliko dana nakon početka Prvoga svjetskog rata. Shackleton je ponudio da se ekspedicija stavi na raspolaganje mornarici, ali je dobio poruku da nastavi. Sam se brodu pridružio u Buenos Airesu.

Etape

  1. Plymouth

    8. kolovoza 1914., Engleska.

    Nekoliko dana prije polaska kralj je Shackletonu predao britansku zastavu za ekspediciju. Endurance je isplovio u subotu 8. kolovoza.

  2. Buenos Aires

    listopad 1914., Argentina.

    U Buenos Airesu Shackleton se ukrcao na brod, a posada je dopunjena. Krajem listopada brod je krenuo prema Južnoj Georgiji.

  3. Grytviken

    studeni 1914., Južna Georgija.

    Na najjužnijoj naseljenoj postaji svijeta, u kitolovskoj luci Grytviken, Shackleton je mjesec dana slušao kitolovce, koji su ga upozoravali da je led te godine u Weddellovu moru neobično gust. Brod je isplovio 5. prosinca 1914.

  4. Zarobljeni u ledu

    19. siječnja 1915., Weddellovo more, Antarktika.

    Nakon šest tjedana probijanja kroz plutajući led, nadomak obale Antarktike, led se zatvorio oko broda. Endurance je ostao zarobljen i s ledom polako zanosio prema sjeveru, dalje od kopna. Zimu su proveli na brodu, igrajući nogomet na ledu i brinući se za pse.

  5. Napuštanje broda

    27. listopada 1915., 69° 5′ južne širine, 51° 30′ zapadne dužine.

    Pritisak leda savijao je i lomio trup. Dvadeset osmorica ljudi preselila su se sa šatorima, psima, hranom i tri čamca na led.

  6. Potonuće

    21. studenoga 1915., Weddellovo more.

    Iz logora na ledu gledali su kako brod tone, pramcem naprijed, s krmom podignutom u zrak. Pokušali su pješice vući čamce prema kopnu, ali je led bio previše razbijen. Postavili su novi logor i prepustili se zanošenju leda prema sjeveru.

  7. Polazak u čamcima

    9. travnja 1916., rub ledenog pokrova, Weddellovo more.

    Kad se santa na kojoj su živjeli počela raspadati, ukrcali su se u tri čamca. Sedam dana veslali su i plovili između santi, mokri, promrzli i bez sna.

  8. Elephant Island

    15. travnja 1916., Južni Shetlandski otoci, Antarktika.

    Prvi put nakon više od šesnaest mjeseci, otkad su napustili Južnu Georgiju, iskrcali su se na čvrsto tlo, na pustom, stjenovitom otoku. Znali su da ih ondje nitko neće tražiti. Shackleton je odlučio da će s petoricom ljudi u najvećem čamcu, Jamesu Cairdu, potražiti pomoć u Južnoj Georgiji, udaljenoj gotovo 1300 kilometara. Dvadeset dvojica ostala su pod dva prevrnuta čamca, s Frankom Wildom kao zapovjednikom.

  9. Zaljev kralja Haakona

    10. svibnja 1916., južna obala Južne Georgije.

    Šesnaest dana James Caird plovio je po olujnom Južnom oceanu, a kapetan Worsley rijetko je mogao vidjeti sunce i odrediti položaj. Stigli su na nenaseljenu južnu obalu otoka, dok su kitolovske postaje bile na sjevernoj.

  10. Stromness

    20. svibnja 1916., sjeverna obala Južne Georgije.

    Shackleton, Worsley i Tom Crean krenuli su u dva sata ujutro 19. svibnja preko planina i ledenjaka koje nitko prije nije prešao, bez vreća za spavanje i sa samo tri dana hrane. Nakon 36 sati hoda začuli su sirenu kitolovske postaje.U Stromness su stigli neobrijani, u dronjcima, nakon gotovo dvije godine bez vijesti sa svijeta.

  11. Spašavanje na Elephant Islandu

    30. kolovoza 1916., Point Wild, Elephant Island.

    Prva tri pokušaja da se dođe do otoka zaustavio je led. Četvrti put Shackleton je stigao s malim čileanskim brodom Yelcho kapetana Luisa Parda. Kad se približio obali, doviknuo je pitanje, a s obale su odgovorili da su svi živi. Svih dvadeset dvojica brzo su ukrcani na brod.

  12. Punta Arenas

    3. rujna 1916., Čile.

    Yelcho je ušao u Magellanova vrata 3. rujna, a iz mjesta Rio Secco Shackleton je telefonom javio guverneru da su ljudi spašeni. U Punta Arenasu priredili su im doček koji, kako piše Shackleton, nitko od njih nije zaboravio.

Nasljeđe

Ekspedicija nije ostvarila nijedan od svojih ciljeva, ali je postala jedna od najpoznatijih priča o preživljavanju. Shackletona se pamti kao vođu koji je sve podredio spašavanju svojih ljudi. Druga skupina ekspedicije, s brodom Aurora u Rossovu moru, ipak je postavila skladišta za prijelaz koji se nikad nije dogodio, i ondje su trojica njezinih članova umrla.

Olupina Endurancea pronađena je u ožujku 2022. na dnu Weddellova mora, na dubini od 3008 metara, uspravna i očuvana. Zaštićena je kao povijesno mjesto prema Ugovoru o Antarktici.

Izvori

  1. Ernest Shackleton, South: The Story of Shackleton's Last Expedition, 1914–1917, William Heinemann, 1919.
  2. Robert Burton i John C. King, Robert Mossman, Endurance and the Weddell Sea ice, Polar Record 52 (1), 2015., 92–97.
  3. Julian A. Dowdeswell i dr., Sea-floor and sea-ice conditions in the western Weddell Sea, Antarctica, around the wreck of Sir Ernest Shackleton's Endurance, Antarctic Science 32 (4), 2020., 301–313.
  4. Shackleton's Endurance Discovered in the Icy Waters of Antarctica, History Hit, 2022.