Xuanzangov put u Indiju
Budistički redovnik krenuo je 629. potajno iz Kine po izvorne spise, prešao pustinje i planine srednje Azije, godinama učio u Indiji i vratio se nakon šesnaest godina.
Ukratko
- Godine 629. Xuanzang je unatoč carskoj zabrani potajno otišao iz Kine i sam prešao pustinju Gobi, gdje je pet dana ostao bez vode.
- Kroz kraljevstva oaza na Putu svile i preko Tian Shana stigao je do turkijskog kana, a zatim preko Samarkanda, Bamiyana i Gandhare u Indiju.
- U Indiji je obišao mjesta Buddhina života, godinama učio u samostanu Nalanda i bio gost kralja Harshe.
- Vratio se 645. s 657 svezaka spisa, kipovima i relikvijama i ostatak života posvetio prevođenju.
U 7. stoljeću budizam je u Kini bio raširen, ali su se njegovi spisi čitali u prijevodima koji su često bili nepotpuni i proturječni. Xuanzang je odlučio otići u Indiju, zemlju u kojoj je Buddha živio, i ondje naučiti sanskrt i pronaći izvorne tekstove. Dinastija Tang tada je zabranjivala putovanja preko granice, pa je otišao bez dopuštenja.
Putovanje je opisao u djelu koje je po carevoj želji izdiktirao nakon povratka, a njegov učenik Huili napisao je životopis s mnogo osobnih pojedinosti. Iz njih znamo više o putniku nego o datumima: godine na karti su približne.
Etape
Chang'an
oko 629., Xi'an, Kina.
Iz prijestolnice dinastije Tang Xuanzang je krenuo prema zapadu. Molbu da smije otputovati vlasti su odbile, jer se ljudima nije dopuštalo odlaziti u strane zemlje.
Pustinja kod Yumena
oko 629., Gansu, Kina.
Iza posljednje kineske utvrde Xuanzang je sam ušao u pustinju. Izgubio je mješinu s vodom i, prema Huilijevu životopisu, četiri noći i pet dana nije imao ni kapi vode. Zavjetovao se da se neće vratiti ni korak na istok dok ne stigne u Indiju. Spasio ga je konj koji je nanjušio izvor.
Gaochang
oko 630., kraj Turpana, Xinjiang, Kina.
Kralj budističkog kraljevstva Gaochang, Qu Wentai, toliko ga je cijenio da ga je htio zadržati kao učitelja. Xuanzang je odbio i nekoliko dana nije jeo, dok ga kralj nije pustio. Kralj ga je zatim opremio pratnjom, odjećom za hladne krajeve, novcem i pismima preporuke za dvadeset četiri vladara na putu.
Kucha
oko 630., Kuqa, Xinjiang, Kina.
U Kuchi, bogatom kraljevstvu oaze sa stotinjak samostana, Xuanzang je čekao da se otvore planinski prolazi. Na putu dalje napala ih je velika skupina turkijskih razbojnika, koji su se zatim posvađali oko plijena i razišli.
Prijelaz preko Tian Shana
oko 630., planinski prijevoj, vjerojatno Bedel, na granici Kine i Kirgistana.
Sedam dana pentrali su se preko ledenjaka, kuhali na ledu i spavali na njemu. Dvanaest do četrnaest ljudi iz pratnje umrlo je od gladi i hladnoće, a još više konja i volova. Koji je prijevoj Xuanzang prešao, nije sigurno.
Suyab
oko 630., kraj Tokmaka, Kirgistan.
Uz jezero Issyk-Kul stigao je do tabora velikog kana Zapadnih Turkijaca, kojega je zatekao u lovu. Kan ga je primio u velikom šatoru, počastio ga i pokušao nagovoriti da odustane, jer je Indija prevruća. Kad nije uspio, dao mu je prevoditelja i pisma za vladare na putu.
Samarkand
oko 630., Uzbekistan.
Preko današnjeg Taškenta stigao je u Samarkand, bogat grad Sogdijanaca, trgovaca Puta svile. Vladar i narod ondje nisu bili budisti, ali je Xuanzang ipak uspio pridobiti kralja.
Bamiyan
oko 630., Afganistan.
Preko Željeznih vrata, Termeza i Balkha, kroz doline pune razbojnika, stigao je u Bamiyan. Opisao je golem kip stojećeg Buddhe uklesan u stijenu, visok oko sto četrdeset stopa i ukrašen draguljima. Kipove Buddhe u Bamiyanu talibani su razorili 2001.
Gandhara
oko 631., kraj Peshawara, Pakistan.
Preko Kapiše i Nagarahare spustio se u Gandharu, nekad cvjetajuće središte budizma. Zatekao je mnoge samostane u ruševinama i malo redovnika.
Kašmir
oko 631., dolina Srinagara, Indija.
U Kašmiru, poznatom po budističkoj učenosti, ostao je dvije godine i učio s mjesnim učiteljima, dok su mu prepisivači prepisivali spise.
Ganges kod Ayodhye
oko 636., Uttar Pradesh, Indija.
Na brodu s osamdesetak putnika niz Ganges napali su ih gusari koji su štovali božicu Durgu i svake godine prinosili ljudsku žrtvu. Odabrali su Xuanzanga. Dok su pripremali žrtvenik, zapuhala je oluja, pa su se gusari uplašili da je to znak gnjeva nebesa, pokajali se i pustili ga.
Bodh Gaya
oko 637., Bihar, Indija.
Obišao je mjesta Buddhina života: Kapilavastu, Kushinagar, Sarnath i Bodh Gayu, gdje je Buddha pod drvetom bodhi dosegao prosvjetljenje. Ondje je, prema životopisu, zaplakao jer nije živio u Buddhino vrijeme.
Nalanda
oko 637., Bihar, Indija.
Nalanda je bila najveći budistički samostan i sveučilište tog vremena, s tisućama redovnika. Xuanzang je ondje godinama učio kod starog opata Šilabhadre, koji ga je, prema životopisu, čekao jer mu je u snu bilo rečeno da dolazi redovnik iz Kine. Iz Nalande je putovao i na jug Indije, sve do Kanchipurama.
Kanyakubja
oko 643., Kannauj, Uttar Pradesh, Indija.
Kralj Harsha, najmoćniji vladar sjeverne Indije, pozvao ga je na veliki skup učenjaka u svojoj prijestolnici, na kojem je Xuanzang branio nauk mahayane. Harsha mu je bio pokrovitelj i dao mu pratnju za povratak.
Prayaga
oko 643., Prayagraj, Uttar Pradesh, Indija.
Na ušću Gangesa i Yamune Xuanzang je prisustvovao velikoj svečanosti na kojoj je Harsha tijekom sedamdeset pet dana razdijelio bogatstvo skupljeno u pet godina.
Prijelaz Inda
oko 644., kraj Attocka, Pakistan.
Pri prijelazu Inda brod se zamalo prevrnuo i Xuanzang je izgubio dio spisa i sjemenja koje je nosio. Ostao je neko vrijeme kako bi dao prepisati izgubljene tekstove.
Kašgar
oko 644., Xinjiang, Kina.
Preko Hindukuša i Pamira, gdje mu je pri napadu razbojnika slon kojega je dobio od Harshe pobjegao i utopio se, vratio se u kraljevstva Tarimske kotline.
Khotan
644., Hotan, Xinjiang, Kina.
Iz Khotana je caru Taizongu poslao pismo u kojem je priznao da je otišao bez dopuštenja i zamolio da se smije vratiti. Mjesecima je čekao odgovor; car ga je pozvao natrag i naredio da ga dočekaju.
Dunhuang
oko 645., Gansu, Kina.
Južnim rubom pustinje Taklamakan vratio se do kineske granice, sada kao putnik kojega je car sam pozvao.
Povratak u Chang'an
645., Xi'an, Kina.
Na ulicama prijestolnice dočekalo ga je mnoštvo. Donio je 657 svezaka spisa, kipove Buddhe i relikvije. Car Taizong primio ga je, ponudio mu službu na dvoru i zatražio da opiše zemlje kroz koje je prošao.
Pogled druge strane
Xuanzang nije bio osvajač ni trgovac, nego gost: putovao je od dvora do dvora i od samostana do samostana, uz pisma preporuke koja su vladari slali jedni drugima. Zato o tome kako su ga doživjeli drugi doznajemo ponajviše iz toga kako su ga primali. Kralj Gaochanga htio ga je zadržati silom, turkijski kan pokušao ga je odgovoriti od puta, a u Indiji su ga budisti obiju glavnih škola slavili kao učitelja i dali mu počasna imena.
Njegov pogled bio je pogled budističkog redovnika. Opisivao je samostane, svetišta i učene rasprave, a ljude drugih vjera zvao je krivovjercima i o njima pisao manje i s manje razumijevanja. Indija koju je opisao jest Indija kakvu je vidio kineski hodočasnik, a ne slika svega što je ondje postojalo.
Za mnoga mjesta kojima je prošao njegov je opis danas jedan od rijetkih pisanih tragova tog vremena. Indijski arheolozi i povjesničari služili su se njime kad su u 19. i 20. stoljeću tražili i istraživali ostatke Nalande i drugih budističkih mjesta, pa je stranac iz Kine postao važan svjedok indijske prošlosti.
Nasljeđe
Xuanzang je do smrti 664. sa suradnicima preveo velik dio donesenih spisa i utjecao na razvoj budizma u Kini, Koreji i Japanu. Njegovi Zapisi o zapadnim krajevima jedan su od glavnih izvora o srednjoj Aziji i Indiji 7. stoljeća: arheolozi su po njegovim opisima pronalazili budistička mjesta, među njima i ostatke Nalande. U kineskoj predaji postao je junak romana Putovanje na Zapad.