Sedma plovidba Zheng Hea
Posljednja plovidba kineske flote s blagom: od Nanjinga preko Jave, Malake i Cejlona do Hormuza u Perzijskom zaljevu i natrag, od 1431. do 1433.
Ukratko
- Car Xuande naredio je 1430. novu plovidbu, sedmu i posljednju, kako bi obnovio veze s vladarima uz Indijski ocean koje je uspostavio njegov djed, car Yongle.
- Flota s više od 27 000 ljudi krenula je iz Nanjinga u siječnju 1431., a s kineske obale otplovila tek u siječnju 1432., kad je zapuhao sjeveroistočni monsun.
- Glavna flota stigla je do Hormuza, a manji odredi do Bengala, Meke i istočne Afrike.
- Flota se u srpnju 1433. vratila s poslanicima iz jedanaest zemalja, a Zheng He je vjerojatno umro na povratku.
Kineske carske flote s blagom plovile su Indijskim oceanom od 1405. Nakon smrti cara Yonglea 1424. plovidbe su prekinute, a dvorski činovnici protivili su se njihovim troškovima i moći dvorskih eunuha koji su ih vodili. Novi car Xuande ipak je 29. lipnja 1430. naredio Zheng Heu i njegovim pomoćnicima da ponovno krenu prema zemljama Zapadnog oceana, kako su Kinezi nazivali Indijski ocean.
O ovoj plovidbi znamo više nego o ostalima jer je sačuvan dnevnik s datumima dolaska i odlaska u svaku luku, Xia Xiyang („Spuštanje na Zapadni ocean”), koji je zapisao Zhu Yunming. Plovidbu su opisali i sudionici Ma Huan i Fei Xin.
Etape
Nanjing
19. siječnja 1431., Longwan („Zmajev zaljev”), Nanjing, Kina.
Flota je isplovila iz luke Longwan u Nanjingu, tadašnjem južnom glavnom gradu, i spustila se rijekom Jangce prema moru. Usput su se zaustavili na jednom otoku u rijeci kako bi lovili.
Liujiagang
3. veljače 1431., Liuhe, Taicang, Kina.
U luci na ušću Jangcea flota se okupljala prije plovidbe na otvoreno more. Ondje je Zheng He sa svojim zapovjednicima prinosio žrtve boginji Tianfei, zaštitnici pomoraca.
Changle
8. travnja 1431., Fujian, Kina.
U sidrištu Taiping kod Changlea flota je čekala gotovo devet mjeseci, dok nije zapuhao sjeveroistočni zimski monsun koji je brodove nosio prema jugu. Prije odlaska zapovjednici su ondje podigli natpis u čast boginje Tianfei, na kojem su zabilježili dotadašnje plovidbe. Na natpisu pišu da su preplovili više od sto tisuća li golemih voda i vidjeli valove visoke poput planina. S kineske obale flota je otplovila 12. siječnja 1432.
Vijaya
27. siječnja 1432., kraj Quy Nhơna, Vijetnam.
Prva strana luka svake plovidbe bila je u kraljevstvu Champa, u južnom dijelu današnjeg Vijetnama. Champa je bila stari kineski saveznik i odatle je flota nastavila prema jugu.
Surabaya
7. ožujka 1432., Istočna Java, Indonezija.
Na Javi, u kraljevstvu Majapahit, flota je ostala više od četiri mjeseca. Ma Huan opisuje zajednice kineskih doseljenika koje su ondje živjele već generacijama.
Palembang
24. srpnja 1432., Južna Sumatra, Indonezija.
Kratko zaustavljanje u Palembangu, u kojem je živjela brojna kineska zajednica i koji je bio pod zaštitom dinastije Ming.
Malaka
3. kolovoza 1432., Malezija.
Malaka je bila novi grad na tjesnacu između Sumatre i Malajskog poluotoka. Kineska potpora pomogla mu je da se oslobodi vlasti Sijama i postane najvažnija luka u regiji. Flota je ondje imala skladišta i okupljalište.
Semudera
12. rujna 1432., Samudera Pasai, Aceh, Indonezija.
U sultanatu na sjeveru Sumatre flota se okupila prije prelaska Indijskog oceana. Odavde je odred pod zapovjedništvom Hong Baoa otplovio prema Bengalu.
Nikobarski otoci
14. studenoga 1432., vjerojatno Veliki Nikobar, Indija.
Prema Fei Xinu flota se tri dana sklanjala od nepovoljnih vjetrova i valova kod otoka koji Kinezi zovu Cuilanxu, vjerojatno Velikog Nikobara. Stanovnici su dolazili u čamcima izdubljenim iz debla i nudili kokosove orahe.
Beruwala
28. studenoga 1432., Šri Lanka.
Na zapadnoj obali Cejlona flota se zadržala samo nekoliko dana. Dvadeset godina ranije, na trećoj plovidbi, Kinezi su ovdje ratovali s lokalnim vladarom Alakeshvarom, zarobili ga i odveli u Kinu.
Calicut
10. prosinca 1432., Kozhikode, Kerala, Indija.
Calicut je bio najvažnija luka na zapadnoj obali Indije i krajnji cilj prvih triju plovidbi. Ovaj put glavna flota zadržala se samo četiri dana i nastavila prema Perzijskom zaljevu.
Hormuz
17. siječnja 1433., otok Hormuz, Iran.
Hormuz, bogata luka na ulazu u Perzijski zaljev, bio je najzapadnija točka glavne flote. Odvojeni odredi išli su prema Adenu, istočnoj Africi i Meki. Ma Huan, koji je i sam bio musliman, opisao je Meku tako podrobno da povjesničari vjeruju da je ondje bio.
Calicut, na povratku
31. ožujka 1433., Kozhikode, Kerala, Indija.
Odvojeni odredi vjerojatno su se ovdje ponovno spojili s glavnom flotom. Prema jednom tumačenju Zheng He je umro u Calicutu ili na moru nedugo nakon toga i pokopan je u moru; službene kronike o njegovoj smrti šute.
Semudera, na povratku
25. travnja 1433., Samudera Pasai, Aceh, Indonezija.
Gonjena jugozapadnim monsunom, flota je preplovila ocean bez zaustavljanja na Cejlonu ili u južnoj Indiji.
Malaka, na povratku
9. svibnja 1433., Malezija.
U Malaki su se okupili svi brodovi i čekali povoljan vjetar za plovidbu prema Kini. Dnevnik za 28. svibnja bilježi dolazak u Kunlunsko more, a Dreyer smatra da je to vjerojatnije datum odlaska iz Malake.
Vijaya, na povratku
13. lipnja 1433., kraj Quy Nhơna, Vijetnam.
Posljednja strana luka na putu kući. Odavde dnevnik bilježi samo planine i otoke koje su brodovi vidjeli uz kinesku obalu.
Taicang
7. srpnja 1433., Jiangsu, Kina.
Flota se vratila na ušće Jangcea, odakle je krenula dvije i pol godine ranije.
Peking
22. srpnja 1433., Peking, Kina.
Članovi pohoda stigli su u Peking, gdje je tada već bila prijestolnica. Dnevnik ne bilježi kojim su putem išli od Taicanga, pa je crta na karti samo pretpostavka. Car je 27. srpnja posadi podijelio svečane haljine i papirnati novac, a u rujnu je primio poslanike iz jedanaest zemalja, među njima iz Calicuta, Cejlona, Adena, Hormuza i Meke.
Pogled druge strane
Za vladare uz Indijski ocean kineska je flota bila prilika i prijetnja u isti mah. Donosila je svilu, porculan i carske darove, otvarala trgovinu s najbogatijom zemljom svijeta i nudila zaštitu. Malaka je uz kinesku potporu postala samostalna i bogata luka. Ali flota je bila i vojska od desetaka tisuća naoružanih ljudi, a tko se nije htio pokloniti caru, mogao je to skupo platiti: na Cejlonu su Kinezi 1411. zarobili vladara Alakeshvaru i na njegovo mjesto doveli svog saveznika.
O tome kako su ih doživjeli ljudi u lukama gotovo da nema zapisa s druge strane. Jedan arapski izvor iz Jemena bilježi dolazak kineskih brodova u Aden 1419., a poslanici koje je flota vozila u Kinu svjedoče da su mnogi vladari u savezu s Kinom vidjeli korist.
Najživlji trag ostao je u sjećanju kineskih doseljenika i njihovih susjeda u jugoistočnoj Aziji. U Semarangu na Javi hram Sam Poo Kong, nazvan po Zheng Heovu nadimku Sam Po, posjećuju i potomci kineskih doseljenika i javanski muslimani, koji ondje imaju i svoje obrede: Zheng He, i sam musliman, za njih je dio vlastite povijesti.
Nasljeđe
Nakon 1433. dinastija Ming više nije slala velike flote. Povjesničari se ne slažu oko razloga. Dugo se tvrdilo da su plovidbe bile preskupe, ali noviji radovi pokazuju da nisu iscrpile državnu blagajnu i da su donosile prihod. Važniji je bio sukob na dvoru: činovnici su se protivili moći eunuha koji su vodili flote i caru koji je preko njih nadzirao pomorsku trgovinu. Kad je 1435. na prijestolje došao osmogodišnji car, činovnici su ukinuli urede zadužene za flotu. Kineski trgovci nastavili su ploviti, ali kao privatnici, a šezdesetak godina kasnije u Indijski ocean stigli su Portugalci.
Izvori
- Edward L. Dreyer, Zheng He: China and the Oceans in the Early Ming Dynasty, 1405–1433, Pearson Longman, 2007.
- Ma Huan, Ying-yai Sheng-lan: The Overall Survey of the Ocean's Shores (1433), prev. i ur. J. V. G. Mills, Hakluyt Society, 1970.
- J. J. L. Duyvendak, The True Dates of the Chinese Maritime Expeditions in the Early Fifteenth Century, T'oung Pao 34 (1), 1938., 341–412.
- Robert Finlay, The Voyages of Zheng He: Ideology, State Power, and Maritime Trade in Ming China, Journal of The Historical Society 8 (3), 2008., 327–347.
- M. Ikhsan Tanggok, The Traditions and Rituals of the Muslim People in Sam Poo Kong Temple (Kelenteng) in Semarang, Central Java, Indonesia, ICONIST 2019, Atlantis Press, 2020.