Brak i miraz

Od rimskih zaruka djevojčica i žutog vela do Tridentskog sabora, škrinje s ruhom i obveznoga građanskog braka 1946.: kako se sklapao brak, tko je o njemu odlučivao i što je nevjesta donosila sa sobom.

Obitelj, djetinjstvo i brak

Ukratko

  • U rimskom pravu brak je nastajao pristankom muškarca i žene, a djevojčice su se često zaručivale još kao djeca.
  • Tek od Tridentskog sabora 1563. katolički brak morao se sklopiti pred župnikom i svjedocima i upisati u knjigu.
  • Miraz je bio imovina koju je nevjesta donosila u brak; na hrvatskom selu to su bili ruho, škrinja, stoka, a ponekad i komad zemlje.
  • Obvezni građanski brak i ravnopravnost supružnika u Hrvatskoj su uvedeni tek 1946.

Brak je stoljećima bio i ljubavna i imovinska stvar. U rimskom pravu za valjan brak trebao je pristanak obiju strana, a muškarac je morao biti spolno zreo; žena koja je prešla u muževu vlast bila je prema njemu u položaju kćeri. Iz rimskog prava trajno je ostalo načelo da brak nastaje suglasnošću žene i muškarca, a crkveno pravo uvelo je propisani oblik sklapanja braka.

Svadba je imala svoje znakove. Rimska nevjesta nosila je jarkožuti veo, flammeum, i žute cipele, a kosa joj se razdjeljivala vrškom koplja. Dani za vjenčanje birali su se pažljivo, jer su se neki smatrali nesretnima.

Uz brak je išao miraz. U Rimu je to bilo sve što je žena ili netko drugi predao mužu da mu pomogne podnijeti troškove braka; otac je bio dužan dati miraz kćeri prema svojim mogućnostima. Miraz je mogao pomoći novom kućanstvu ili udovici, ali se njime često iscrpljivalo kćerino pravo na nasljedstvo.

Kroz vrijeme

  1. oko 10. pr. Kr., Rim. Car August zabranjuje zaruke s djevojčicama mlađima od deset godina, da djevojka ne bi bila zaručena dulje od dvije godine prije dvanaeste.
  2. 11. studenoga 1563., Trento. Tridentski sabor proglašava nevaljanim brak sklopljen bez župnika i dvojice ili trojice svjedoka; župnik mora voditi knjigu vjenčanih.
  3. 1792., Francuska. Uvodi se obvezni građanski brak.
  4. 19. st., Hrvatska i Slavonija. Stupa na snagu austrijski Opći građanski zakonik: brak je gotovo nerazrješiv, a žena i djeca podređeni su mužu i ocu.
  5. 1875., Njemačka. Uvodi se obvezni građanski brak.
  6. 20. st., Hrvatska sela. U mirazu se uz škrinju sve češće pojavljuje komoda, a poslije i cijela spavaća soba.
  7. 1939., Banovina Hrvatska. Omogućen je izbor između građanskog i crkvenog braka.
  8. 1946., Jugoslavija. Propisuje se obvezni građanski brak; razvod postaje moguć, a muž i žena imaju jednaka prava.
  9. 1979., Hrvatska. Stupa na snagu hrvatski Zakon o braku i porodičnim odnosima.

Razlike unutar društva

Što je više imovine bilo u igri, to se manje pitalo mladence. Dogovori o mirazu bili su dio obiteljskih strategija za veću moć i bogatstvo, osobito u vladarskim i plemićkim obiteljima. Tridentski sabor 1563. prijeti izopćenjem gospodarima i gradskim vlastima koji prijetnjama i zlostavljanjem prisiljavaju svoje podanike, osobito bogate i one koji očekuju veliko nasljedstvo, da se vjenčaju s onima koje im oni odrede.

Na selu je miraz bio rad nevjestinih ruku. Obvezno ga je činilo ruho, posteljina, stolnjaci, ručnici i odjeća, koje je mladenka uglavnom sama izradila, uz škrinju i tkalački stan. Ako je ostajala u rodnom selu, dobivala je i njivu, vinograd ili sjenokošu, a ako je odlazila drugamo, prednost je imao novac. Visinu miraza dogovarali su nevjestin otac i prosac, a mirazom je u braku uglavnom upravljao muž.

Najslabiji položaj imala su djeca rođena izvan braka. Prema Općem građanskom zakoniku bila su izravno zakinuta, što je ublaženo tek novelom 1914.–1916.; s djecom rođenom u braku izjednačena su nakon 1946., a prema svim srodnicima tek od 1974.

Mitovi

Brak se oduvijek sklapao u crkvi.
Rimski brak nastajao je pristankom muškarca i žene, a i u Crkvi su tajni brakovi bez svećenika bili valjani sve dok ih Tridentski sabor 1563. nije proglasio nevaljanima.
Miraz je bio samo novac.
Na hrvatskom selu miraz su najčešće činili ruho, pokućstvo, stoka i zemlja; novac je imao prednost uglavnom kad se nevjesta udavala u drugo mjesto.

Izvori

  1. William Smith (ur.), A Dictionary of Greek and Roman Antiquities, London, 1875., natuknica Matrimonium, LacusCurtius.
  2. William Smith (ur.), A Dictionary of Greek and Roman Antiquities, London, 1875., natuknica Dos, LacusCurtius.
  3. Tridentski sabor, 24. sjednica (11. 11. 1563.), dekret o reformi braka, prev. J. Waterworth (1848.), Hanover Historical Texts Project.
  4. miraz, Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje, Leksikografski zavod Miroslav Krleža.
  5. obiteljsko pravo, Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje, Leksikografski zavod Miroslav Krleža.