Gostionice i konačišta

Od rimskih krčmi uz ceste i poštanskih postaja do Chaucerova svratišta Tabard, Taxisove pošte i karavan-saraja na putu prema Dubrovniku: gdje su putnici spavali, jeli i mijenjali konje.

Na putu

Ukratko

  • Uz sve velike ceste Italije bilo je krčmi, ali je smještaj u njima uglavnom bio skroman.
  • Rimska državna služba cursus publicus imala je postaje na stalnim razmacima, pa i na cestama u hrvatskim krajevima.
  • Na osmanskim putovima karavan-saraji su bili udaljeni oko dan hoda i otvoreni za sve putnike i trgovce.
  • Pošta je dobila ime po postaji za izmjenu konja, a od 16. stoljeća postupno je postala dostupna svima.

Putnik je trebao krov, hranu i svježe konje. Rimljani su krčmu zvali caupona ili taberna; uz sve velike ceste Italije bilo je takvih svratišta, ali je smještaj u njima, sudeći po opisima rimskih pisaca, bio loš. Riječ pošta dolazi od talijanskog posta, postaja za izmjenu konja, a Rimljani su u 1. stoljeću stvorili državnu prometnu službu cursus publicus s postajama na utvrđenim razmacima.

Na Istoku su se gradila velika konačišta. Karavan-saraj bio je utvrđen snažnim zidom, sa zasebnim prostorijama za ljude, robu, tovarne životinje i stoku, a često je služio i kao sklonište od razbojnika. Manja gradska svratišta zvala su se hanovi; u njima se putnik odmarao, pretovarivala se roba i mijenjali konji.

Svratište je bilo i mjesto susreta. Chaucer počinje Canterburyjske priče u svratištu Tabard u Southwarku, gdje se jedne večeri okupilo dvadeset i devet hodočasnika na putu u Canterbury; sobe i staje bile su prostrane, a gosti dobro posluženi.

Kroz vrijeme

  1. 1. st., Rimsko Carstvo. Nastaje cursus publicus, državna prometna služba s postajama; pješak dnevno prelazi do 70, a konjanik do 200 kilometara.
  2. 12. st., Europa. Trgovci stvaraju vlastitu mrežu glasnika i političke novosti često saznaju prije vladara.
  3. 14. st., Southwark. Chaucerovi hodočasnici, od viteza do orača, noće u svratištu Tabard prije puta u Canterbury.
  4. 1305., Venecija. Osniva se glasničko društvo Compagnia dei corrieri.
  5. 16. st., Dubrovnik. Na početku stoljeća osniva se prvi dubrovački karavan-saraj.
  6. 16. st., Mostarska džada. Na jednom odsječku „velikog mostarskog puta” prema Dubrovniku niče više od deset karavan-saraja.
  7. 1505., Innsbruck. Franz von Taxis uspostavlja poštansku liniju prema Malinesu, s vezom za Milano.
  8. 1516., Sveto Rimsko Carstvo. Car Maksimilijan I. prepušta obitelji Taxis poštu, s pravom prijenosa službenih i privatnih pisama.

Razlike unutar društva

U Rimu su se ljudi dijelili i za stolom. Krčme u kojima se jelo i pilo, popinae, posjećivali su uglavnom robovi i niži slojevi, pa su u njima bili samo stolci umjesto ležaljki za objed. Krčmari su i kod Grka i kod Rimljana bili na lošem glasu, a carevi su pokušavali krčme nadzirati: Tiberije je zabranio prodaju kuhane hrane, Klaudije ih je dao zatvoriti, a Neron dopustio da se u njima prodaje samo kuhano povrće i mahunarke.

Prijenos vijesti dugo je bio povlastica vlasti. U Egiptu su glasnička pisma najčešće bila upućena faraonu ili njegovu ministru financija, pa se smatra da se ostali ljudi tom službom nisu mogli služiti; u Kini dinastije Zhou pošta je služila samo carskom dvoru, a tek je za dinastije Song dopušten i prijenos privatne pošte. U Europi su glasnici od 16. stoljeća postupno ustupali mjesto poštonošama ujedinjene, svima dostupne službe.

Na osmanskim putovima razlikovala su se konačišta. U gradskim hanovima smještaj i hrana plaćali su se, a karavan-saraji bili su mnogo veći i otvoreni za sve putnike i trgovce. U Chaucerovu svratištu pod istim su krovom noćili ljudi iz svih slojeva engleskog društva, od viteza do orača.

Mitovi

Grci i Rimljani nisu imali prave gostionice.
Uz sve velike ceste Italije postojale su krčme, a i ugledni ljudi, pa i atenski poslanici, ponekad su u njima odsjedali; bile su samo manje i skromnije od današnjih.
Pošta je oduvijek bila za sve.
Glasničke službe stoljećima su služile vladarima; privatna pisma u Kini su dopuštena tek za dinastije Song, a u Europi je pošta svima dostupna postala tek od 16. stoljeća.

Izvori

  1. William Smith (ur.), A Dictionary of Greek and Roman Antiquities, London, 1875., natuknica Caupona, LacusCurtius.
  2. pošta, Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje, Leksikografski zavod Miroslav Krleža.
  3. karavan-saraj, Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje, Leksikografski zavod Miroslav Krleža.
  4. han, Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje, Leksikografski zavod Miroslav Krleža.
  5. Geoffrey Chaucer, Canterburyjske priče, Opći prolog, ur. D. Laing Purves, Project Gutenberg.