Kuga i karantena

Od crne smrti 1348. do otkrića uzročnika 1894.: kako su ljudi doživljavali kugu, zašto je Dubrovnik prvi uveo karantenu i tko je u epidemiji najviše stradao.

Tijelo i zdravlje

Ukratko

  • Kuga je stoljećima dolazila u valovima: druga velika pandemija stigla je na Siciliju 1347. i na vrhuncu usmrtila četvrtinu stanovnika Europe.
  • Dubrovnik je 1377. prvi na svijetu uveo karantenu, a da nije prekinuo trgovinu; ime je dobila kad je odvojenost produljena na četrdeset dana.
  • Liječiti kugu nitko nije znao, pa su se gradovi branili odvajanjem ljudi i stvari.
  • Siromašni su teže bježali i teže se odvajali, a stroža pravila često su vrijedila za njih nego za bogate.

Kuga je zarazna bolest koju uzrokuje bakterija Yersinia pestis. Primarno je bolest glodavaca, a na čovjeka je najčešće prenose buhe. Danas se liječi antibioticima, ali stoljećima nije bilo lijeka.

Ljudi koji su je preživjeli opisivali su je prema onome što su vidjeli. Giovanni Boccaccio piše da su u Firenci 1348. bolesnima izbijale otekline u preponama ili pod pazusima, neke velike kao jabuka, druge kao jaje. Strah je bio toliki da je, kako kaže, brat ostavljao brata, a roditelji nisu htjeli obilaziti vlastitu djecu.

Gradovi su se branili onim što su imali: zabranama, stražom i odvajanjem. Dubrovačke vlasti vjerovale su da se bolest prenosi s čovjeka na čovjeka i preko stvari, pa su odvajale bolesne ljude i zaražene predmete. Taj se način na kraju proširio Europom i postao uobičajen od 15. stoljeća.

Kroz vrijeme

  1. 1347., Sicilija. Brod iz Carigrada donosi kugu na Siciliju; počinje druga velika pandemija, poznata kao crna smrt.
  2. 1348., Firenca. Kuga stiže u Firencu; Boccaccio piše da je od ožujka do srpnja u gradu umrlo više od sto tisuća ljudi.
  3. 1377., Dubrovnik. Grad uvodi karantenu: tko dolazi iz zaraženih krajeva, mora provesti 30 dana na otočiću Mrkanu ili u Cavtatu.
  4. 1390., Dubrovnik. Imenuju se prvi službenici za kugu, a od 1397. kacamorti su stalni ured.
  5. 1527., Dubrovnik. U teškoj epidemiji spaljuju se stvari umrlih, ponekad i cijele kuće, a zdravi se zatvaraju u svoje domove.
  6. 17. st., Dubrovnik. Na Pločama se gradi novi, suvremeni lazaret, nakon starijega na Dančama iz 15. stoljeća.
  7. 7. lipnja 1665., London. Samuel Pepys u Drury Laneu vidi kuće označene crvenim križem i natpisom „Gospode, smiluj nam se”.
  8. 20. rujna 1665., London. Tjedni popis mrtvih bilježi 8297 umrlih, od toga 7165 od kuge.
  9. 20. lipnja 1894., Hong Kong. Alexandre Yersin izdvaja bakteriju koja uzrokuje kugu; danas nosi njegovo ime.

Razlike unutar društva

Bijeg je bio prvi izbor onih koji su ga mogli platiti. Boccaccio piše da su se neki zatvarali u kuće u kojima nitko nije bio bolestan, a obični ljudi, i velik dio srednjeg sloja, ostajali su u svojim četvrtima zbog siromaštva ili nade i ondje umirali tisućama na dan, bez njege i pomoći. Seljaci i njihove obitelji umirali su, piše, uz putove i po poljima, bez liječnika i bez ikoga da im pomogne.

U Dubrovniku su se razlike vidjele i u kaznama. Vlastela je smjela biti odvojena u vlastitim kućama i za prekršaje je plaćala globe ili išla u zatvor, ali je rijetko završavala u karanteni s ostalima. Kazne za žene bile su uvijek stroge. Gradski liječnici smjeli su za epidemije otići iz grada, zajedno s većinom vlastele, a bolesnike su njegovali liječnici za kugu, brijači i svećenici.

Posebno su bili sumnjivi oni koji su kugu preživjeli, resanati. Vlast ih je slabo plaćala za najopasnije poslove, čišćenje zaraženih stvari i kopanje grobova, a susjedi su ih optuživali da šire bolest i kradu. Prva smrtna kazna za krađu zaraženih stvari izrečena je 1482.

Mitovi

Karantena je od početka trajala četrdeset dana.
Dubrovnik je 1377. tražio 30 dana odvojenosti; tek kad je produljena na 40 dana, dobila je ime karantena, od talijanske riječi za četrdeset.
Karantenu su izmislile velike talijanske luke.
Pojedini talijanski gradovi nakon 1348. obustavljali su trgovinu, a Dubrovnik je 1377. prvi uveo karantenu i pritom nastavio trgovati.

Izvori

  1. kuga, Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje, Leksikografski zavod Miroslav Krleža.
  2. karantena, Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje, Leksikografski zavod Miroslav Krleža.
  3. Giovanni Boccaccio, Dekameron, Uvod u prvi dan, prev. John Payne, Project Gutenberg.
  4. Janna Coomans, prikaz knjige: Zlata Blažina Tomić i Vesna Blažina, Expelling the Plague: The Health Office and the Implementation of Quarantine in Dubrovnik, 1377–1533 (McGill-Queen's University Press, 2015), Aestimatio 12 (2015), 199–204.
  5. Samuel Pepys, Dnevnik, 7. lipnja i 20. rujna 1665., tekst izdanja H. B. Wheatleyja.
  6. Institut Pasteur, „Alexandre Yersin, the man who discovered the bacterium responsible for the plague”, 9. 10. 2017.