Kupanje i kupališta

Od rimskih terma za najsitniji novčić do Aquae Iasae, Pepysove žene u londonskoj kupelji i toplica u Daruvaru i Topuskom: gdje su se ljudi kupali, s kim i koliko ih je to stajalo.

Tijelo i zdravlje

Ukratko

  • Rimljani su grijanu vodu i prostorije dobili izumom hipokausta u 2. st. pr. Kr.; u Rimu je bilo oko 850 javnih i privatnih terma.
  • Ulaz u javno kupalište stajao je kvadrans, najsitniji rimski novčić.
  • Na tlu Hrvatske terme su postojale u Saloni, Puli, Sisciji i Aquae Iasae, današnjim Varaždinskim Toplicama.
  • Toplice u Daruvaru i Topuskom ponovno su se razvile u 18. i 19. stoljeću, na rimskim temeljima i istim izvorima.

Kupanje je stoljećima bilo i higijena i društveni život. Terme su imale tri glavne prostorije: mlaki tepidarij, topli kaldarij i hladni frigidarij, a uz njih svlačionice, parnu kupelj, bazen za plivanje i vježbalište. U blizini su se prodavali hrana i piće, a u carskim termama bile su i knjižnice.

Rimljani su se u javnim kupalištima kupali od izlaska do zalaska sunca, a uobičajeno vrijeme bilo je osmi sat dana, nešto poslije podneva; prije toga su se smjeli kupati samo bolesni. Gdje je izvirala topla voda, kupalište je postajalo i lječilište, pa su se uz termalne izvore razvila naselja koja su i ime dobila po vodi, poput Aquae Iasae i Aquae Balissae.

Kroz vrijeme

  1. oko 150. pr. Kr., Italija. Izumom hipokausta, podnog grijanja, nastaju klasične terme s grijanim prostorijama i vodom.
  2. 33. pr. Kr., Rim. Agripa gradi prve javne terme u gradu.
  3. 2. st., Rim. Car Hadrijan zabranjuje da se muškarci i žene zajedno kupaju.
  4. 4. st., Aquae Iasae. Nakon provale Markomana kupalište se za Konstantina Velikog obnavlja, s velikom kupališnom zgradom i bazilikom.
  5. 12. st., Varaždinske Toplice. Toplice prelaze u posjed Zagrebačkoga kaptola, koji ih drži do 1848.
  6. 21. veljače 1665., London. Samuel Pepys bilježi da mu je žena otišla u javnu kupelj i odlučila da će odsad biti vrlo čista; dodaje da zna koliko će to trajati.
  7. 19. st., Topusko. Mjesto s izvorima vode do 72 °C od početka stoljeća razvija se kao kupalište i lječilište.
  8. 1810., Daruvar. Grofovi Janković počinju graditi Ivanovu kupku, dovršenu 1818.

Razlike unutar društva

Javna kupališta u Rimu najprije su bila samo za niže slojeve; bogati, vitezovi i senatori kupali su se kod kuće. S vremenom su javne terme počeli posjećivati i ugledni, a carevi su se, piše Smith, kupali zajedno s najsiromašnijima.

Ulaz je bio jeftin, ali ne i besplatan. Kupanje je stajalo kvadrans, najsitniji novčić, a oni koji su se htjeli dodvoriti narodu plaćali su mu dan besplatnog kupanja. August je jednom svim muškarcima i ženama platio kupanje za cijelu godinu. Robovi koji su čuvali odjeću kupača bili su na glasu kao lopovi u dosluhu s gradskim kradljivcima.

U Hrvatskoj su toplice dugo bile vlasništvo crkvenih i plemićkih posjednika. Varaždinske Toplice bile su od 12. stoljeća do 1848. u rukama Zagrebačkoga kaptola, a u Daruvaru su kupališne zgrade dali podići grofovi Janković.

Mitovi

U termama su se kupali samo bogati.
Javna kupališta isprva su bila upravo za niže slojeve, a ulaz je stajao najsitniji novčić; bogati su imali kupke kod kuće.
Toplice su novost 19. stoljeća.
Termalno kupalište u Varaždinskim Toplicama postojalo je već u antici, a Antunova kupka u Daruvaru podignuta je na rimskim temeljima.

Izvori

  1. terme, Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje, Leksikografski zavod Miroslav Krleža.
  2. William Smith (ur.), A Dictionary of Greek and Roman Antiquities, London, 1875., natuknica Balneae, LacusCurtius.
  3. Varaždinske Toplice, Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje, Leksikografski zavod Miroslav Krleža.
  4. Daruvar, Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje, Leksikografski zavod Miroslav Krleža.
  5. Topusko, Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje, Leksikografski zavod Miroslav Krleža.
  6. Samuel Pepys, Dnevnik, 21. veljače 1665., tekst izdanja H. B. Wheatleyja.