Progoni vještica

Od papinske bule 1484. do oslobađanja križevačke travarice Herucine 1758.: u što su ljudi vjerovali, kako su se vodila suđenja i zašto su na lomači najčešće završavale žene.

Strahovi, vjerovanja i smrt

Ukratko

  • Vjerovalo se da vještice nadnaravnim moćima nanose štetu ljudima, stoci i usjevima; najčešće su optuživane žene.
  • Najveći progoni nisu bili u „mračnom” srednjem vijeku, nego u ranom novom vijeku: u Hrvatskoj od 1699. do sredine 18. stoljeća.
  • Gotovo jedini dokaz bilo je prokazivanje, a priznanje se iznuđivalo mučenjem.
  • Posljednje poznato suđenje u Hrvatskoj vodilo se u Križevcima protiv travarice Magde Logomer Herucine; Marija Terezija ju je 1758. oslobodila.

Prema pučkom vjerovanju, vještica je bila žena, rjeđe muškarac, koja se nadnaravnim moćima služi samo zato da naudi ljudima, životinjama i biljkama. Danju živi kao i ostali, a noću se maže vještičjom masti i na metli ili preobražena u životinju leti na sastanak, na raskrižje, pod orah ili na smetište. Od nje su se ljudi branili križem, bršljanom i bijelim lukom.

Vjerovanja su se mijenjala i u zakonu. U ranom srednjem vijeku zakoni su zabranjivali da se ljude sumnjiči i prokazuje kao vještice, ali su od 13. stoljeća pravnici prihvatili pučka vjerovanja, a progoni u zapadnoj i srednjoj Europi potrajali su do druge polovice 18. stoljeća. Papa Inocent VIII. 1484. piše da se ljudi u Njemačkoj predaju đavlima i čarolijama uništavaju usjeve i stoku i sprječavaju začeće, a dvije godine poslije dovršen je priručnik Malleus maleficarum, koji opisuje i kako optuženu ispitivati na mukama.

U Križevcima se sredinom 18. stoljeća vjerovalo da se vještice pretvaraju u muhe i ulijeću ljudima u usta. Zdenko Balog pretpostavlja da je nešto od toga ostalo do danas: u običaju da se pri zijevanju pokrijemo rukom.

Kroz vrijeme

  1. 5. prosinca 1484., Rim. Papa Inocent VIII. bulom Summis desiderantes ovlašćuje inkvizitore Heinricha Kramera i Jakoba Sprengera da progone vještičarenje u Njemačkoj.
  2. 1486., Njemačka. Dovršen je Malleus maleficarum, priručnik za suđenja vješticama s uputama za ispitivanje na mukama.
  3. 1699., Hrvatska. Počinje razdoblje masovnih progona vještica u Hrvatskoj.
  4. 18. svibnja 1706., Križevci. Krštena je Magdalena Logomer, buduća travarica Herucina.
  5. 1751., Križevci i Zagreb. Jedna žena optužuje nekoliko drugih da su vještice i time pokreće cijeli postupak.
  6. 1752., Sjeverozapadna Hrvatska. Od 1740. u Zagrebačkoj, Varaždinskoj i Križevačkoj županiji suđeno je 63 vješticama; gotovo sve su završile na lomači.
  7. 6. travnja 1756., Hrvatska. Prema saborskom zaključku, presude za čaranje prije izvršenja moraju se slati na potvrdu Dvorskoj kancelariji u Beču.
  8. 22. travnja 1758., Križevci. Nakon sedam mjeseci u tamnici bez svjetla i grijanja sud Herucinu osuđuje na smrt spaljivanjem.
  9. 23. studenoga 1758., Beč. Marija Terezija oslobađa Herucinu i zabranjuje da joj itko predbacuje progon.

Razlike unutar društva

Optužene su najčešće bile žene, a rjeđe muškarci. Herucina je bila križevačka građanka i uspješna travarica: liječila je biljkama i melemima i uživala ugled, a zadovoljni bolesnici preporučivali su je jedni drugima. Istodobno je imala sukobe sa susjedima, a krunska svjedokinja protiv nje bila je Eva Oblačić, sluškinja u kući bračnog para Švagel, s kojom se Herucina ranije sukobila.

Kad bi svjedoci nekoga ozbiljno teretili, postupak je gotovo nužno vodio u mučenje. Prema podacima za Hrvatsku, optuženo je bilo oko polovice osumnjičenih, a od optuženih je oslobođeno manje od pet posto. Propisi su dopuštali najviše tri ciklusa mučenja, ali su Herucinu, prema izvješću liječnika Gerarda van Swietena, mučili dvadeset puta, španjolskom čizmom i vješanjem s utezima.

Najveća je opasnost bila prokazivanje. Ime koje bi optužena izgovorila na mukama bilo je dovoljno da se pokrene novi postupak, a takvi su postupci gotovo uvijek završavali smrtnom presudom. Herucinu je spasila odluka s vrha: kraljica je htjela vidjeti „kakve su te hrvatske vještice”, a njezin liječnik van Swieten bio je skeptik prema takvim suđenjima.

Mitovi

Vještice su se spaljivale u mračnom srednjem vijeku.
U ranom srednjem vijeku zakoni su zabranjivali prokazivanje vještica; najveći progoni došli su u ranom novom vijeku, a u Hrvatskoj traju od 1699. do sredine 18. stoljeća.
Marija Terezija ukinula je progone vještica.
Kraljica ih nije ukinula, nego ih je stavila pod svoj nadzor: presude su morale u Beč na potvrdu. Nakon Herucinina slučaja u Hrvatskoj nije zabilježeno nijedno službeno suđenje vješticama, iako se ne može sa sigurnošću reći da ih nije bilo.

Izvori

  1. vještica, Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje, Leksikografski zavod Miroslav Krleža.
  2. Inocent VIII., bula Summis desiderantes (5. 12. 1484.) i odlomci iz djela Malleus maleficarum (1486.), engleski prijevod u: Translations and Reprints from the Original Sources of European History, sv. III, br. 4, University of Pennsylvania; Internet Medieval Sourcebook, Fordham University.
  3. Zdenko Balog, „Magda Logomer Herucina”, Cris 18/1 (2016), 119–132.
  4. Nataša Polgar, „Strah, žudnja, histerija: bilješke uz jedan zapisnik sa suđenja vješticama”, Narodna umjetnost 55/1 (2018), 181–197.