Škola i djetinjstvo

Od Kvintilijanova savjeta protiv batina i rimskih dojilja do djece koja gule sit za svijeće, šegrta u cehu i obveznog četverogodišnjeg školovanja za Mažuranićeva banovanja: tko je išao u školu, tko je radio i kad je škola postala obvezna za sve.

Obitelj, djetinjstvo i brak

Ukratko

  • U Rimu su imućni roditelji birali dojilju, roba pratitelja i učitelja, a raspravljalo se je li bolje učiti kod kuće ili u školi.
  • Kvintilijan je već u 1. stoljeću odbacivao batine kao kaznu dostojnu robova.
  • Opće školovanje Marija Terezija uvela je 1774. u austrijskom dijelu Monarhije, a za Hrvatsku i Ugarsku 1777. vrijedi Ratio educationis.
  • Obvezno četverogodišnje školovanje u Hrvatskoj uvedeno je za bana Ivana Mažuranića.

Djetinjstvo je stoljećima ovisilo o tome u koju se obitelj dijete rodilo. Rimski govornik i učitelj Kvintilijan savjetuje roditeljima da paze da dojilja govori pravilno, jer je ona prva koju dijete čuje i oponaša, i ne slaže se s onima koji bi čitanje počinjali tek sa sedam godina. Za mnogu djecu odrastanje je značilo rad: u engleskom selu 1775. djeca su vješto gulila sit za svijeće, a šegrt je u cehu učio zanat tri do pet godina.

Škola za sve dugo nije postojala. Marija Terezija uvela je opće školovanje u austrijskom dijelu Habsburške Monarhije 1774., ali su se hrvatski i ugarski sabor ogradili od njezina Općeg školskog reda zbog germanizacije, pa je 1777. donesena posebna uredba Ratio educationis. Po njoj su u Hrvatskoj postojale osnovna škola na materinskom jeziku, latinska škola i akademija.

Prava prekretnica došla je u 19. stoljeću. Za bana Ivana Mažuranića školstvo je izdvojeno iz crkvenih ruku i reformirano: uvedeno je obvezno četverogodišnje školovanje, a učitelji su postali državni službenici.

Kroz vrijeme

  1. 1. st., Rim. Kvintilijan piše priručnik o odgoju govornika i odbacuje batine kao „sramotnu kaznu, dostojnu samo robova”.
  2. 1774., Beč. Marija Terezija uvodi opće školovanje u austrijskom dijelu Monarhije.
  3. 1775., Selborne. Gilbert White bilježi kako djeca brzo nauče guliti sit za svijeće, posao koji obavljaju žene, djeca i ostarjeli nadničari.
  4. 1777., Hrvatska i Ugarska. Donesena je uredba Ratio educationis: osnovna škola na materinskom jeziku, latinska škola i akademija.
  5. 1873., Hrvatska. Ivan Mažuranić postaje ban; njegove reforme do 1880. uvode obvezno četverogodišnje školovanje, a učitelji postaju državni službenici.
  6. 1901., Zagreb. U Hrvatskom učiteljskom domu otvara se Hrvatski školski muzej.

Razlike unutar društva

U Rimu je obrazovanje bilo pitanje imovine. Dijete iz imućne kuće imalo je dojilju i pratitelja, robova paedagogusa, a roditelji su birali hoće li ga poučavati kod kuće ili poslati u veliku školu. Kvintilijan odgovara onima koji se boje da škola kvari ćudoređe: kvariti se može i kod kuće, a bogati roditelji djecu razmaze već u kolijevci. Dijete puže po grimizu prije nego što progovori, a nose ga u nosiljci ili ga pod ruke vode sluge. Šibanje odbacuje kao sramotnu kaznu za robove, koja dijete samo otupljuje.

Djeca siromašnih rano su radila. Prema Gilbertu Whiteu, sit za svijeće pripremali su ostarjeli nadničari, žene i djeca, a i djeci je taj posao ubrzo postajao lak. U cehu se zanat učio od djetinjstva: šegrt je tri do pet godina bio u nauku, prije nego što bi kao kalfa krenuo na putovanje.

I škole su se dijelile po razinama. Osnovna škola na materinskom jeziku bila je za puk, a latinska škola i akademija za malobrojne koji su nastavljali školovanje. Tek je obvezno školovanje za Mažuranićeva banovanja značilo da u školu moraju ići sva djeca, a učitelj više nije ovisio o Crkvi, nego je postao državni službenik.

Mitovi

Batine u školi stoljećima nitko nije dovodio u pitanje.
Kvintilijan je već u 1. stoljeću pisao da je šibanje uobičajeno, ali sramotno i nepotrebno ako je učitelj dobar.
Obvezna škola stara je koliko i škola.
Opće školovanje u Monarhiji uvedeno je 1774., a obvezno četverogodišnje školovanje u Hrvatskoj tek za Mažuranićeva banovanja.

Izvori

  1. Kvintilijan, Obrazovanje govornika (Institutio oratoria), I. knjiga, prev. H. E. Butler (1920.), LacusCurtius.
  2. Gilbert White, The Natural History of Selborne, pismo XXVI. Dainesu Barringtonu, 1. 11. 1775., Project Gutenberg.
  3. cehovi, Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje, Leksikografski zavod Miroslav Krleža.
  4. Marija Terezija, Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje, Leksikografski zavod Miroslav Krleža.
  5. Ratio educationis, Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje, Leksikografski zavod Miroslav Krleža.
  6. Mažuranić, Ivan, Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje, Leksikografski zavod Miroslav Krleža.
  7. Hrvatski školski muzej, Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje, Leksikografski zavod Miroslav Krleža.