Svjetlo u kući

Od rimske uljanice i svijeće od sita do plinskih svjetiljki u Zagrebu 1863. i prvih žarulja: čime su ljudi svijetlili kuće noću, koliko ih je to stajalo i zašto su siromašni išli spavati s mrakom.

Kuća i dom

Ukratko

  • Tisućama godina kuće su se noću svijetlile plamenom: uljanicama, svijećama i bakljama.
  • Svjetlo je stajalo novca, pa su radni ljudi ljeti ustajali i lijegali s danjim svjetlom.
  • Zagreb je javnu plinsku rasvjetu dobio 31. listopada 1863.; plinske svjetiljke zamijenile su stare petrolejke.
  • Električna žarulja postala je isplativa tek s volframovom niti, koju je od 1903. do 1912. razvio Franjo Hanaman sa suradnikom.

Dugo je svaki izvor svjetla u kući bio otvoreni plamen. Grci i Rimljani svijetlili su se uljanicama od pečene gline ili bronce, s jednim ili više otvora za stijenj; svjetiljke su visjele na lancima sa stropa ili stajale na stalcima, a u spavaćim sobama gorjele su cijelu noć. Svijeće su se izrađivale od loja ili voska i bile su glavno rasvjetno sredstvo cijeloga srednjeg vijeka.

Plamen je čađio i mirisao. Antički pisci savjetuju da se prostorije u kojima se svijetli ne ukrašavaju osjetljivim slikama i štukaturom, a za one koji uče do kasno u noć kažu da udišu mnogo čađe. Pomnjivo dotjerano pisanje Rimljani su zato rugajući se opisivali kao djelo koje „miriše na svjetiljku”.

Promjena je došla u 19. stoljeću, i to najprije na ulicama. Plin se proizvodio u gradskim plinarama, a s ulica je stizao i u kuće onih koji su se priključili. Električna rasvjeta proširila se tek kada su se gradile elektrane, a u Hrvatskoj je prva električna rasvjeta najprije osvijetlila tvornice te okolne ulice i kuće.

Kroz vrijeme

  1. 1. st., Rim. Svjetlo daju uljanice od gline i bronce s maslinovim uljem; neke imaju dva ili tri stijenja, a u spavaćim sobama gore cijelu noć.
  2. 1. studenoga 1775., Selborne. Svećenik Gilbert White opisuje kako seoske obitelji same prave svijeće od sita umočenog u mast: dobar sit dug sedamdesetak centimetara gori gotovo sat.
  3. 31. listopada 1863., Zagreb. Pušteno je u rad 312 plinskih svjetiljki; plin se u početku dobivao suhom destilacijom drva.
  4. 22. siječnja 1877., Zagreb. Ivan Stožir prikazuje rasvjetu električnim lukom, napajanim iz galvanskih članaka.
  5. 1879., Sjedinjene Američke Države. Thomas Alva Edison predstavlja svoju električnu žarulju; Joseph Swan radio je na žarulji još od 1860.
  6. 1884., Duga Resa. Na Mrežnici radi prva hidroelektrana u Hrvatskoj, za tvornicu tekstila i rasvjetu okolnih zgrada.
  7. 28. kolovoza 1895., Šibenik. Električne žarulje zasvijetlile su u gradu, strujom iz hidroelektrane na slapovima Krke.
  8. 1903., Beč. Franjo Hanaman i Aleksandar Just počinju razvijati volframovu žarnu nit, koja čini električnu rasvjetu ekonomičnom.
  9. 1907., Zagreb. U središtu Donjega grada plinske svjetiljke zamjenjuje električna rasvjeta.

Razlike unutar društva

Već u antici nije se svatko svijetlio isto. Većina uljanica bila je od pečene gline, a dio od bronce, ponekad u obliku kipića koji drži svjetiljku; svijeće su u kasnije doba ostale uglavnom u kućama nižih slojeva.

Gilbert White 1775. računa koliko svjetla siromašna obitelj može kupiti. Sit beru i pripremaju ostarjeli nadničari, žene i djeca, a žena radnika uzima mast od kuhanja slanine pa je dobiva besplatno. Tako obitelj za najmanji novčić, farthing, dobiva pet i pol sati svjetla. Najsiromašniji, piše White, svake večeri kupe svijeću za pola penija, koja u propuhu gori samo dva sata.

Najviše se štedjelo tako da se svjetlo nije palilo. Prema Whiteu, jedan mu je iskusni domaćin rekao da njegovoj obitelji za cijelu godinu treba funta i pol sita, jer radni ljudi u dugim danima ne pale svijeće: ustaju i liježu s danjim svjetlom. U Zagrebu je plinska rasvjeta 1863. najprije obasjala samo uže središte Donjega grada.

Mitovi

Prije struje ljudi su večeri provodili uz svijeće.
Mnogi si svijeće nisu mogli priuštiti svaki dan: siromašni su se svijetlili sitom umočenim u mast ili su lijegali s mrakom, a Rimljani su se najviše svijetlili uljanicama.
Žarulju je izumio Edison.
Joseph Swan radio je na žarulji od 1860., Edison svoju predstavlja 1879., a isplativom ju je učinila tek volframova nit iz Hanamanova i Justova postupka.

Izvori

  1. William Smith (ur.), A Dictionary of Greek and Roman Antiquities, London, 1875., natuknica Lucerna, s bilješkama Billa Thayera, LacusCurtius.
  2. svijeća, Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje, Leksikografski zavod Miroslav Krleža.
  3. Gradska plinara Zagreb, „History”.
  4. rasvjeta, Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje, Leksikografski zavod Miroslav Krleža.
  5. Gilbert White, The Natural History of Selborne, pismo XXVI. Dainesu Barringtonu, 1. 11. 1775., Project Gutenberg.
  6. Muzej grada Zagreba, stalni postav, „Komunalna djelatnost”.
  7. Hanaman, Franjo, Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje, Leksikografski zavod Miroslav Krleža.