Utrka za Južni pol

Između 1910. i 1912. Norvežanin Roald Amundsen i Britanac Robert Falcon Scott krenuli su istodobno prema posljednjem velikom cilju na Zemlji. Jedan se vratio kao pobjednik, drugi se nije vratio.

Na putu

Ukratko

  • Između 1910. i 1912. Norvežanin Roald Amundsen i Britanac Robert Falcon Scott istodobno su krenuli prema Južnom polu.
  • Amundsen je stigao 14. prosinca 1911., Scott pet tjedana poslije; Scott i četvorica njegovih suputnika umrli su na povratku.
  • Shackletonov pokušaj da prijeđe Antarktiku preko pola završio je brodolomom, ali su svi njegovi ljudi preživjeli.

Početkom 20. stoljeća na zemljovidima je ostalo malo bijelih mrlja, a Južni pol bio je najveća od njih. Britanci su ga smatrali svojim ciljem: Scott je 1902. stigao do 82. stupnja, a Shackleton 1909. do 88° 23′, na stotinjak milja od pola.

Kad je Amundsen 1910. potajno okrenuo brod Fram prema jugu, pothvat je postao utrka. Dvije ekspedicije prezimile su na suprotnim stranama Rossove ledene ploče, a Amundsenova baza bila je oko šezdeset milja bliže polu. Obje su krenule u proljeće 1911. Razlikovale su se u gotovo svemu: Amundsen se oslanjao na pse, skije i iskustvo Inuita, a Scott na ponije, motorne saonice i ljude koji sami vuku saonice. Amundsen je putovao samo zato da stigne na pol, a Scottova je ekspedicija bila i velik znanstveni pothvat.

Amundsen je stigao 14. prosinca 1911., Scott 17. siječnja 1912. Norvežani su se vratili zdravi, a Scott i četvorica njegovih suputnika umrli su na povratku. O tome zašto je jedna ekspedicija uspjela, a druga završila tragedijom, raspravlja se i danas: o psima, planiranju, hrani i neobično hladnom ožujku 1912.

Utrka je završila, ali ne i borba za Antarktiku. Shackleton je pokušao prijeći cijeli kontinent preko pola, a njegov je brod Endurance smrvio led. U toj priči nitko nije stigao do cilja, ali su svi preživjeli.

Kroz vrijeme

  1. 1902., Antarktika. Scott, Edward Wilson i Shackleton stižu do 82. stupnja južne širine, dalje nego itko prije.
  2. 9. siječnja 1909., Antarktika. Shackletonova skupina okreće se na 88° 23′, stotinjak milja od pola.
  3. rujan 1910., Madeira. Amundsen otkriva posadi da Fram ne plovi na Arktik, nego na jug.
  4. 14. prosinca 1911., Južni pol. Amundsen i četvorica Norvežana stižu na pol.
  5. 17. siječnja 1912., Južni pol. Scott i četvorica suputnika nalaze norveški šator i zastavu.
  6. oko 29. ožujka 1912., Rossova ledena ploča. Scott, Wilson i Bowers umiru u šatoru, jedanaest milja od skladišta.
  7. 21. studenoga 1915., Weddellovo more. Endurance tone, a Shackletonovi ljudi ostaju na plutajućem ledu.

Razlike unutar društva

Na pol nisu išli svi. I Amundsen i Scott za posljednji su dio puta odabrali malu skupinu, a ostali su čekali u bazi ili se vraćali s potpornim skupinama. Amundsen je iskusnog Hjalmara Johansena, Nansenova suputnika s Frama, isključio iz skupine za pol nakon što mu je Johansen pred ostalima prigovorio zbog preranog polaska u rujnu 1911.

Scott se na putu prema polu oprostio s posljednjom potpornom skupinom: Teddy Evans bio je strašno razočaran, a Tom Crean je zaplakao.

Izvori

  1. Carl Murray, The use and abuse of dogs on Scott's and Amundsen's South Pole expeditions, Polar Record 44 (4), 2008., 303–310.
  2. Susan Solomon, The Coldest March: Scott's Fatal Antarctic Expedition, Yale University Press, 2001.; prikaz: John Splettstoesser, Arctic 54 (4), 2001.
  3. Roald Amundsen, The South Pole: An Account of the Norwegian Antarctic Expedition in the „Fram”, 1910–1912, John Murray, 1912.
  4. Robert Falcon Scott, Scott's Last Expedition, sv. 1, Smith, Elder & Co., 1913.
  5. Ernest Shackleton, South: The Story of Shackleton's Last Expedition, 1914–1917, William Heinemann, 1919.
  6. Anders Bache, Ernest Henry Shackleton, Store norske leksikon.
  7. Ragnar Kvam jr. i Susan Barr, Hjalmar Johansen, Store norske leksikon.
  8. Ian Hinchliffe, Frederik Hjalmar Johansen, Polar Explorer 1867–1913, Polar Record 21 (135), 1983., 591–595.