Voda u kući

Od rimskih akvedukata i Dioklecijanova vodovoda do dubrovačke Onofrijeve česme, cisterni na otocima i zagrebačkog vodovoda 1878.: odakle je voda dolazila u kuću i tko ju je imao na dohvat ruke.

Kuća i dom

Ukratko

  • Stoljećima se voda nosila iz bunara, izvora ili cisterne; suvremene vodovode veliki europski gradovi dobili su tek u 19. stoljeću.
  • Rim je prvi akvedukt dobio 313. pr. Kr., a dio rimskog vodovoda za Dioklecijanovu palaču u Splitu radi i danas.
  • Dubrovnik je 1436. i 1437. izgradio vodovod dug oko deset kilometara, od izvora Šumet do grada.
  • Zagreb je nacrt vodovoda dobio 1773., a vodovod je otvoren tek 1878.

Voda je bila prva briga svakog naselja. Već se oko 3000. pr. Kr. gradilo vodovode, a u Egiptu, Babilonu i Kini voda se iz dubokih zdenaca dizala vjedrima i vitlima i razvodila glinenim, drvenim ili olovnim cijevima. Grci i Rimljani gradili su tunele i mostove za vodu, akvedukte, kojima su vodu dovodili iz udaljenih brda.

Gdje nije bilo izvora, skupljala se kiša. Cisterna je ukopani spremnik u koji se voda slijeva s krova ili posebne površine, a grade se ondje gdje nema izvora ni vodovoda: u kršu, na otocima i na obali. U ravnici se kopao bunar, iz kojega se voda vadila vjedrom na užetu, vitlom ili đeramom, dugom pokretnom gredom na visokom stupu.

Nakon antike gradnja vodovoda u Europi je zastala, a ponovno je počela potkraj 12. i početkom 13. stoljeća. Suvremene vodovode veliki gradovi Europe i Sjeverne Amerike izgradili su tek u 19. stoljeću.

Kroz vrijeme

  1. oko 1000. pr. Kr., Jeruzalem. Gradi se vodovod čiji su ostatci sačuvani do danas.
  2. 550. pr. Kr., Samos. Za vodovod se kroz brdo kopa tunel dug oko jedan kilometar.
  3. 313. pr. Kr., Rim. Gradi se prvi rimski akvedukt; s vremenom ih je četrnaest.
  4. oko 300., Split. Za Dioklecijanovu palaču gradi se vodovod dug 9 km; njegovi akvedukti i tuneli koriste se i danas.
  5. 1436., Dubrovnik. Počinje gradnja vodovoda od izvora Šumet do grada, a nakon njega u središtu grada podiže se Velika Onofrijeva česma.
  6. 1773., Zagreb. Inženjer Ivan Vetter izrađuje nacrt vodovoda koji bi crpio vodu iz Kraljičina zdenca.
  7. 19. st., Jadranska sela. Cisterne iz gradova i samostana prelaze u seosko graditeljstvo; grlo cisterne stoji na terasi pučke kuće.
  8. 1878., Zagreb. Velikom svečanošću na Jelačićevu trgu otvara se gradski vodovod.

Razlike unutar društva

Ni u Rimu voda nije svima tekla jednako. Voda iz akvedukta dijelila se u tri spremnika: jedan za javna kupališta, drugi za privatne kuće, a srednji za javne zdence i fontane, i to tako da je u nestašici voda najprije prestala teći u fontane. Privatni priključci plaćali su se državi.

Tko nije imao priključak, ovisio je o javnim zdencima ili o milosti. Građanima je bilo zabranjeno odvoditi vodu za sebe, a vodu koja je curila iz pukotina smjeli su skupljati samo uz carevu posebnu dozvolu. Vodari su pritom namjerno oštećivali cijevi da bi takvu vodu prodavali. Bogati su vodu mogli i uskratiti: gradnja jednog novog akvedukta propala je jer Licinije Kras nije dopustio da prolazi njegovim zemljištem.

Na selu je bunar bio u dvorištu kuće ili zajednički za cijelo selo ili zaselak, pa je bio i mjesto okupljanja. Javni gradski i samostanski bunari i cisterne bili su bogato ukrašeni, a pučke kuće dobile su cisternu tek u 19. stoljeću.

Mitovi

Rimski vodovodi davno su propali.
Akvedukti i tuneli vodovoda izgrađenog oko 300. za Dioklecijanovu palaču u Splitu koriste se i danas.
Vodovod u kući stari je izum.
Vodovode su gradile i stare civilizacije, ali do kuća su suvremeni vodovodi u velikim europskim gradovima stigli tek u 19. stoljeću; Zagreb je od nacrta 1773. do otvorenja vodovoda čekao 105 godina.

Izvori

  1. vodovod, Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje, Leksikografski zavod Miroslav Krleža.
  2. William Smith (ur.), A Dictionary of Greek and Roman Antiquities, London, 1875., natuknica Aquaeductus, LacusCurtius.
  3. cisterna, Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje, Leksikografski zavod Miroslav Krleža.
  4. bunar, Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje, Leksikografski zavod Miroslav Krleža.
  5. Muzej grada Zagreba, stalni postav, „Komunalna djelatnost”.