Zhang Qianovo poslanstvo na zapad

Car Wu poslao je Zhang Qiana oko 138. pr. Kr. tražiti savez s Yuezhijima protiv Xiongnua. Savez nije sklopio, ali se nakon trinaest godina i dva zarobljeništva vratio s prvim kineskim opisom srednje Azije.

Ukratko

  • Car Wu iz dinastije Han htio je pridobiti Yuezhije, narod koji su Xiongnu protjerali na zapad, za zajednički rat protiv Xiongnua.
  • Zhang Qian krenuo je s više od stotinu ljudi, ali su ga Xiongnu zarobili i zadržali više od deset godina; ondje se oženio i dobio sina.
  • Pobjegao je preko Dayuana (doline Fergane) i Kangjua do Yuezhija, koji su se skrasili u bogatoj Baktriji i više nisu htjeli rat.
  • Na povratku su ga Xiongnu ponovno zarobili, a vratio se oko 126. pr. Kr. sa ženom i samo jednim od pratilaca, Ganfuom.
  • Savez nije sklopljen, ali je putovanje dovršeno, a izvještaj o zemljama zapada otvorio je Kini put prema srednjoj Aziji.

U 2. stoljeću pr. Kr. najveća prijetnja dinastiji Han bili su Xiongnu, savez stepskih naroda sjeverno od Kine. Han im je desetljećima plaćao mir darovima i davao im princeze za žene. Mladi car Wu htio je to promijeniti. Od zarobljenih Xiongnua doznao je da su oni pobijedili kralja Yuezhija i od njegove lubanje napravili čašu za piće, a da su Yuezhiji pobjegli i traže priliku za osvetu, ali nemaju saveznika.

Do Yuezhija se moglo stići samo kroz zemlju Xiongnua, pa je car tražio ljude koji bi se usudili poći. Javio se Zhang Qian, časnik carskog dvora. Pratio ga je Ganfu, rodom iz stepe, nekadašnji rob obitelji Tangyi i izvrstan strijelac.

Cilj poslanstva, savez protiv Xiongnua, nije ostvaren. Ipak je putovanje ovdje označeno kao uspjelo: Zhang Qian je stigao do Yuezhija, prenio carevu poruku i vratio se, a ono što je donio, znanje o zemljama za koje Kina dotad nije znala, bilo je važnije od saveza.

Etape

  1. Chang'an

    oko 138. pr. Kr., kraj Xi'ana, Kina.

    Iz prijestolnice dinastije Han Zhang Qian je krenuo s više od stotinu ljudi i carskim znakom poslanika, štapom koji je dokazivao da govori u carevo ime.

  2. Hexi koridor

    oko 138. pr. Kr., Gansu, Kina.

    Poslanstvo je iz pogranične zapovjedne oblasti Longxi ušlo u zemlju Xiongnua. Uski pojas pašnjaka između planina i pustinje, danas Hexi koridor, tada je pripadao zapadnim Xiongnuima. Ondje su ga zarobili i odveli njihovu vladaru, šanyuu. Izvor ne kaže gdje se to točno dogodilo.

  3. Kod šanyua

    oko 138. pr. Kr., vjerojatno sjeverno od današnje Unutarnje Mongolije.

    Šanyu Junchen nije ga pustio dalje. Prema Shijiju rekao je: „Yuezhiji su sjeverno od nas, kako im Han može slati poslanike? Kad bih ja htio slati poslanike u Yue, bi li mi Han to dopustio?” Zadržao ga je više od deset godina i dao mu ženu, s kojom je Zhang Qian imao sina. Sve to vrijeme Zhang Qian je čuvao carev znak poslanika. Prema Shijiju, šanyuov se tabor tada nalazio nasuprot pograničnim oblastima Dai i Yunzhong, pa je ovdje smješten sjeverno od njih.

  4. Bijeg u Dayuan

    oko 129. pr. Kr., dolina Fergane, Uzbekistan, Kirgistan i Tadžikistan.

    S vremenom su ga manje čuvali, pa je s dijelom svojih ljudi pobjegao prema zapadu. Nakon nekoliko desetaka dana hoda stigao je u Dayuan, plodnu dolinu Fergane s utvrđenim gradovima, poljima riže i pšenice, vinom od grožđa i slavnim konjima za koje se govorilo da se znoje krvlju. Kojim je putem išao, izvor ne kaže.

    Ljudi Dayuana čuli su za bogatstvo Kine i već su uzalud pokušavali doći s njom u vezu. Kad su vidjeli Zhang Qiana, radosno su ga pitali kamo ide. Odgovorio je da ga je car poslao Yuezhijima i obećao da će njegov vladar bogato nagraditi njihova ako ga onamo odvedu.

  5. Kangju

    oko 129. pr. Kr., vjerojatno srednji tok Sir Darje, Uzbekistan i Kazahstan.

    Kralj Dayuana dao mu je vodiče i prevoditelje do Kangjua, nomadskog naroda sjeverozapadno od Dayuana, a Kangju ga je poslao dalje Yuezhijima. Gdje je točno bio tabor Kangjua, nije poznato.

  6. Kod Yuezhija

    oko 129. pr. Kr., sjeverno od Amu Darje, jug Uzbekistana.

    Yuezhiji su nakon poraza od Xiongnua otišli daleko na zapad, pokorili Daxiju (Baktriju) i podigli dvor svog kralja sjeverno od rijeke Gui, današnje Amu Darje. Njihova je nova zemlja bila bogata i plodna, s malo razbojnika, pa su odlučili živjeti u miru. Kinu su smatrali predalekom i više nisu htjeli osvetu Xiongnuima. Zhang Qian ih nije uspio nagovoriti na savez.

  7. Daxia

    oko 128. pr. Kr., vjerojatno kraj Balkha, Afganistan.

    Preko zemlje Yuezhija prešao je u Daxiju, južno od rijeke. Zatekao je narod gradova i trgovaca bez jednog vladara, sa slabom vojskom, i glavni grad Lanshi s tržnicama punim robe. Gdje je točno bio Lanshi, nije sigurno; ovdje je smješten kraj Balkha, gdje je bila stara Baktra. Proveo je ondje i kod Yuezhija više od godinu dana.

    Najviše ga je iznenadilo što je u Daxiji vidio štapove bambusa iz Qionga i tkaninu iz Shua, krajeva na jugozapadu Kine. Rekli su mu da ih kupuju u Shenduu, zemlji jugoistočno od Daxije, toploj i vlažnoj, u kojoj se ratuje na slonovima. Bila je to Indija. Čuo je i za Anxi (Partiju), veliku zemlju sa stotinama gradova, čiji trgovci putuju kolima i brodovima, a novac kuju od srebra s likom kralja.

  8. Uz Južne planine

    oko 128. pr. Kr., južni rub Tarimske kotline, Xinjiang, Kina.

    Da bi izbjegao Xiongnue, Zhang Qian se vraćao uz Nanshan, Južne planine na južnom rubu Tarimske kotline, i htio proći kroz zemlju naroda Qiang. Crta preko Pamira i oaza južnog ruba je pretpostavljena.

  9. Ponovno zarobljen

    oko 128. pr. Kr., vjerojatno između jezera Lop Nur i Hexija.

    Xiongnu su ga ponovno uhvatili i zadržali više od godinu dana. Tada je šanyu umro, a njegov brat, lijevi knez Luli (Yizhixie), napao je zakonitog nasljednika i preuzeo vlast. U nastalom nemiru Zhang Qian je pobjegao zajedno sa svojom ženom iz naroda Xiongnu i s Ganfuom.

  10. Povratak u Chang'an

    oko 126. pr. Kr., kraj Xi'ana, Kina.

    Od više od stotinu ljudi koji su krenuli, trinaest godina poslije vratila su se samo dvojica, Zhang Qian i Ganfu. Ganfu ih je na putu, kad bi nestalo hrane, hranio lovom. Car je Zhang Qiana imenovao dvorskim savjetnikom, a Ganfua počastio naslovom pratitelja poslanstva.

    Zhang Qian je caru izvijestio o četirima zemljama koje je vidio i o pet ili šest velikih zemalja za koje je čuo. Predložio je da se do Daxije pokuša doći s juga, preko Shua, jer su kineska roba i Indija očito bile blizu jedna drugoj.

Pogled druge strane

O svim narodima koje je Zhang Qian upoznao znamo samo iz kineskih izvora, ponajviše iz Shijija, koji se vjerojatno oslanja na njegov izvještaj caru. Xiongnu nisu ostavili pisanih zapisa, a ni Yuezhiji ni ljudi Dayuana nisu zabilježili svoje viđenje tog susreta.

Za Xiongnue Zhang Qian je bio poslanik neprijatelja koji je kroz njihovu zemlju išao tražiti saveznike protiv njih. Šanyuove riječi koje je zapisao Sima Qian pokazuju da su tako i razmišljali: ni Han ne bi pustio poslanike Xiongnua da kroz kinesku zemlju idu do naroda na jugu. Ipak ga nisu ubili, nego su ga godinama držali kao svog, oženili ga i s vremenom mu dali više slobode. Njegova žena, čije ime izvori ne spominju, pošla je s njim u Kinu. A i Ganfu, jedini pratilac koji je preživio, i sam je bio rodom iz stepe.

Yuezhiji su odbili savez iz razloga koje izvor jasno navodi: nekoć su bili jaki i prezirali Xiongnue, ali su nakon poraza otišli daleko, osvojili bogatu zemlju i htjeli u njoj mirno živjeti. Rat s Xiongnuima na drugom kraju stepe, zajedno s dalekim carstvom, za njih nije imao smisla.

Ljudi Dayuana i Kangjua pomogli su strancu koji je pobjegao iz zemlje Xiongnua i mogao im je samo obećati nagradu. Dayuan je, prema Shijiju, i sam želio vezu s Kinom zbog njezina bogatstva. Ta je veza poslije postala teška: kad je car Wu htio njihove konje, a Dayuan ih nije dao, Han je 104. pr. Kr. poslao vojsku na njega.

Nasljeđe

Zhang Qianov izvještaj, sačuvan u Shijiju, prvi je kineski opis srednje Azije i rijedak pogled izvana na Baktriju u vrijeme kad su je zauzeli Yuezhiji. Car je po njegovu prijedlogu slao izaslanstva iz Shua prema Indiji, ali su ih planinski narodi jugozapada zaustavili. Na sjeveru je Han nakon pobjeda nad Xiongnuima osnovao oblast Jiuquan i otvorio put kroz Hexi koridor. Kako se u istoj državi živjelo oko dva stoljeća poslije, pokazuje stranica Kina dinastije Han oko 100..

Zhang Qian je poslije vodio i drugo poslanstvo, narodu Wusun, i odande slao pomoćnike sve do Partije i Indije. Nakon njega na zapad je godišnje odlazilo i više od deset izaslanstava, koja su se pozivala na njegovo ime. Iz Dayuana su u Kinu stigli konji koje je car prozvao nebeskima, a s njima vinova loza i lucerna. Kasnija predaja Zhang Qianu je pripisala i donošenje mnogih drugih biljaka. Zbog svega toga smatra se začetnikom putova koji su kasnije nazvani Putom svile.

Izvori

  1. Friedrich Hirth, The Story of Chang K'ién, China's Pioneer in Western Asia: Text and Translation of Chapter 123 of Ssï-ma Ts'ién's Shï-ki, Journal of the American Oriental Society 37, 1917., 89–152.
  2. Ban Gu, Hanshu, pogl. 61: Životopisi Zhang Qiana i Li Guanglija (kineski izvornik).
  3. Sima Qian, Shiji, pogl. 110: Izvještaj o Xiongnuima (kineski izvornik).
  4. Craig Benjamin, The Yuezhi: Origin, Migration and the Conquest of Northern Bactria, Brepols, 2007.
  5. Zhang Qian, Encyclopaedia Britannica.