Kruh

Od žitnih obroka egipatskih radnika do krušnih karata u Zagrebu 1915.: tko je mljeo žito, tko je pekao, tko je određivao koliko kruh teži i što se događalo kad ga nije bilo dovoljno.

Hrana i stol

Ukratko

  • Kruh je kraj dugog lanca poslova: žito je trebalo dopremiti, samljeti, zamijesiti i ispeći, a svaki je korak netko morao odraditi.
  • U Pompejima su žito za kruh mljeli robovi i magarci, zatvoreni u mlinu s rešetkama na prozorima.
  • U Engleskoj je od 1266. zakon vezao težinu kruha uz cijenu pšenice, a pekara koji vara čekao je stup srama; u Oxfordu se cijena kruha tako određivala do 1836.
  • U Zagrebu su 1915. uvedene krušne karte, a 1918. kruh je stajao 6 kruna.

O kruhu se iz prošlosti rijetko zna iz kuhinje, a mnogo češće iz zapisa onih koji su ga dijelili, nadzirali ili zbog njega sudili. Radnici iz egipatskog sela Deir el-Medina primali su obroke iz kraljevskih spremišta i hramova, a službeni dnevnici bilježili su i kad bi žitni obroci kasnili.

Gdje se kruh pekao za prodaju, iza njega je stajao težak rad. U Pompejima su arheolozi 2023. otkrili pekaru s mlinom u kojoj su robovi i magarci satima kružili oko žrvnjeva, u tamnoj prostoriji čiji je jedini izlaz vodio u atrij kuće.

Jer je o kruhu ovisilo toliko ljudi, vlasti su određivale koliko mora težiti. Engleska uredba o kruhu i pivu propisivala je da štruca od jednog farthinga bude to lakša što je pšenica skuplja, pa je cijena ostajala ista, a mijenjala se težina. Kad ni to nije bilo dovoljno, kao u Zagrebu za Prvoga svjetskog rata, kruh se dijelio na karte.

Kroz vrijeme

  1. oko 1110. pr. Kr., Deir el-Medina. Dnevnik radnika iz Deir el-Medine, iz 17. godine vladavine Ramzesa IX., bilježi da su žitni obroci stigli sa zakašnjenjem.
  2. 79., Pompeji. U kući koja se upravo preuređuje radi pekara s mlinom; robovi i magarci okreću žrvnjeve, a udubine uklesane u kameni pod vode im korak.
  3. 1266., Engleska. Uredba o kruhu i pivu veže težinu štruce uz cijenu pšenice i pekaru koji uporno prodaje prelagan kruh prijeti stupom srama.
  4. 7. prosinca 1441., Dubrovnik. Mihoje Milošević tuži pekara Pribila da ga je tukao i vukao za kosu; svjedoče sluškinja Stanislava i pekarica Ljuba.
  5. prosinac 1443., Dubrovnik. Sluškinja Vesela, vraćajući se iz pekare, na ulazu u kuću jedva izmiče napadaču; spašavaju je vlastiti povici i svjetla koja se pale.
  6. 21. veljače 1774., Oxford. Zbog skupoće pekari tri mjeseca ne smiju peći kruh slobodne cijene finiji od standardnoga pšeničnog.
  7. listopad 1836., Oxford. Cijena i težina kruha posljednji se put određuju po staroj uredbi.
  8. 1915., Zagreb. Uvode se krušne karte, a utorak i petak postaju dani bez mesa.
  9. 1918., Zagreb. Zbog nestašice hrane kruh stoji 6 kruna.

Razlike unutar društva

Kruh nije bio isti za sve. Engleska uredba računa s finim bijelim kruhom, a u Oxfordu su se u 18. stoljeću cijene propisivale za tri vrste: bijeli, pšenični i jeftiniji „kućni” kruh. U godinama skupoće vlasti su ograničavale finije vrste: 1774. pekari tri mjeseca nisu smjeli prodavati kruh finiji od standardnoga pšeničnog.

Kad bi službenici u Oxfordu zaplijenili prelagan kruh, po starom ga je običaju dijelilo siromašnima, a 1772., kad su cijene bile visoke, predloženo je da pekari jave najnižu cijenu po kojoj bi kućni kruh dobavljali za pomoć siromašnima.

Oni koji su kruh omogućavali najčešće nisu birali kako će raditi. Ravnatelj pompejanskog nalazišta Gabriel Zuchtriegel mlin u kojem su radili robovi opisuje kao najpotresniju stranu antičkog ropstva: vlasnik je ondje ljudima namjerno ograničio kretanje. U Dubrovniku 15. stoljeća u pekaru je odlazila i posluga, a u sudskim spisima uz pekare se javljaju i pekarice.

Izvori

  1. Museo Egizio, Collezione papiri: Necropolis Journals of Year 17 of Ramesses IX (A–C), Cat. 1884 i dr., tekstove obradila Martina Landrino.
  2. Museo Egizio, Collezione papiri: administrativni papirus Cat. 1881, Cat. 2080, Cat. 2092/229 (6.–8. godina Ramzesa IX.), obradila Anne-Claude Honnay.
  3. Parco Archeologico di Pompei, „Pompeii: prison bakery emerges”, 8. 12. 2023.
  4. Assisa panis et cervisiae, u: A. Luders (ur.), The Statutes of the Realm, sv. 1, Record Commission, London 1810., 199–200; engleski prijevod u Internet Medieval Sourcebook, Fordham University.
  5. W. Thwaites, „The Assize of Bread in 18th-Century Oxford”, Oxoniensia 51 (1986).
  6. Marta Pokos, Sluškinje u Dubrovniku od 13. do 15. stoljeća: porijeklo, svakodnevni život i položaj u društvu, diplomski rad, Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, 2020.
  7. Muzej grada Zagreba, stalni postav: Odjeci s bojišnice.