Sol i začini

Od rimskih solana i cijene soli određene 204. pr. Kr. do paških i stonskih solana i trgovine paprom koja je pokrenula velika otkrića: zašto je sol bila državna stvar, a papar dragocjenost.

Hrana i stol

Ukratko

  • Sol se najviše dobivala isparavanjem morske vode u plitkim bazenima uz obalu; u Hrvatskoj su solane na Pagu, u Ninu i Stonu.
  • U Rimu su solane bile uglavnom javne, a država je 204. pr. Kr. propisala po kojoj se cijeni sol smije prodavati.
  • Zbog soli su se vodili sporovi: Zadar i Pag borili su se za paške solane, a sol je u Dubrovačkoj Republici bila državni monopol.
  • Papar i drugi začini dolazili su iz tropskih krajeva i bili su dragocjenost; potraga za njima potaknula je velika otkrića.

Sol je bila nužna za život i za čuvanje hrane. Rimljani su je najviše dobivali u solanama na niskoj i ravnoj obali: morska voda puštala se kanalima u plitke pravokutne bazene odvojene zemljanim nasipima, gdje je postajala sve slanija, a solar je iskristaliziranu sol zgrtao u hrpe da se ocijedi. Salamurom su se čuvale masline, sir i meso. Morska sol i danas se dobiva isparavanjem u plitkim bazenima, a u Hrvatskoj su solane na Pagu, u Ninu i Stonu.

Na hrvatskoj obali sol je stvarala bogatstvo gradova. Gospodarski razvoj Paga temeljio se na proizvodnji soli u obližnjim solanama, a važnost Stona, koji su suvremenici smatrali drugim gradom Dubrovačke Republike, počivala je na solanama u kojima se sol vadila već u rimsko doba.

Začini su putovali mnogo dalje. Papar potječe s Malabarske obale u jugozapadnoj Indiji, a potraga za njim stoljećima je vladala svjetskom trgovinom začinima. Mnogi začini, poput papra, cimeta i vanilije, potječu iz tropskih i suptropskih krajeva pa su bili velika dragocjenost; radi trgovine njima Kolumbo je krenuo preko Atlantika prema Indiji, a Vasco da Gama oplovio je Afriku.

Kroz vrijeme

  1. 204. pr. Kr., Rim. Cenzori propisuju cijenu po kojoj zakupnici solana moraju prodavati sol; u Rimu je modij soli stajao sekstans.
  2. 13. st., Pag. Uz grad se razvijaju prostrane solane.
  3. 1244., Pag. Kralj Bela IV. daje Pagu status slobodnoga kraljevskog grada; njegov se uspon temelji na soli.
  4. 1333., Ston. Ston s Pelješcem dolazi pod Dubrovnik; sol postaje državni monopol, a u gradu se osniva Solni ured.
  5. 1358., Pag. Nakon Zadarskog mira Pag dolazi pod hrvatsko-ugarskog kralja; Zadrani i dalje nastoje zadržati vlast nad paškim solanama.
  6. 1409., Pag. Pag priznaje vlast Mletačke Republike i postaje komuna jednaka ostalim dalmatinskim gradovima.
  7. 1443., Pag. Počinje gradnja novoga grada, zaštićenijeg od zadarskih napada i bližeg solanama.
  8. 1474., Pag. Građani se svečano sele u novi grad Pag.

Razlike unutar društva

Sol je bila nužna svima, pa je bila i izvor zarade za državu. U Rimskom Carstvu solane su uglavnom bile javno vlasništvo i davale su se u zakup najboljem ponuđaču. Zakupnici su sol prodavali po vrlo visokoj cijeni, pa su cenzori 204. pr. Kr. propisali cijenu; u Rimu je sol bila jeftinija, a u ostatku Italije skuplja i različita od mjesta do mjesta.

Na hrvatskoj obali tko je imao solane, imao je moć. Zadrani su stalno pritiskali Pag da bi zadržali monopol nad paškim posjedima i solanama, pa su Pažani u 14. stoljeću u više navrata priznavali vlast Venecije, nastojeći osnovati neovisnu općinu. U Dubrovačkoj Republici sol je bila državni monopol, a Ston, čija je važnost počivala na solanama, opasan je zidinama dugima oko pet i pol kilometara.

Začini su dugo bili za bogate. Kao dragocjenost iz dalekih krajeva bili su predmet borbe velikih sila: kad su Portugalci preoteli Veneciji monopol nad začinima, Lisabon je postao najvažnija europska trgovačka luka, a poslije su ga preuzeli Nizozemci i Englezi.

Mitovi

Rimski vojnici dobivali su plaću u soli.
Rimljani su riječ salarium izvodili od soli, kao najnužnije potrepštine, ali salarium je bio novac i namirnice koje su primali namjesnici, časnici i drugi službenici, a uveo ga je August.
Papar je oduvijek bio običan začin.
Papar je stoljećima bio dragocjenost iz Indije i najvažniji razlog traženja morskih putova iz Europe prema Istoku.

Izvori

  1. William Smith (ur.), A Dictionary of Greek and Roman Antiquities, London, 1875., natuknica Salinae, LacusCurtius.
  2. William Smith (ur.), A Dictionary of Greek and Roman Antiquities, London, 1875., natuknica Salarium, LacusCurtius.
  3. Ston, Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje, Leksikografski zavod Miroslav Krleža.
  4. Pag, Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje, Leksikografski zavod Miroslav Krleža.
  5. mirodije, Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje, Leksikografski zavod Miroslav Krleža.
  6. papar, Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje, Leksikografski zavod Miroslav Krleža.
  7. kuhinjska sol, Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje, Leksikografski zavod Miroslav Krleža.