Dan atenske domaćice u godini kuge
Atena, 430. pr. Kr. Filina se udala s nepunih petnaest godina i sada upravlja kućom: dijeli vunu, čuva zalihe i njeguje bolesne ukućane, dok se grad puni izbjeglicama, a zaraza ulazi i u kuće.
Atena 430. pr. Kr., grad u ratu i kugi
Ukratko
- Filina je izmišljena, a dan joj je složen od Ksenofontova Ekonomika i Tukididova opisa zaraze.
- Žena iz Ksenofontova djela udala se prije petnaeste godine i odgojena je da što manje vidi, čuje i pita.
- Muž joj objašnjava da je njezin posao u kući: zalihe, vuna, nadzor nad robinjama i njega bolesnih.
- Tijekom zaraze mnoge su kuće ostale prazne, jer nije imao tko njegovati bolesne.
Filina živi u imućnoj kući. Atena nije imala plemstvo kao poslije srednjovjekovna Europa, ali izvor iz kojeg dolazi njezin dan opisuje imućnog zemljoposjednika s robovima, a ne prosječnu Atenjanku.
Ljeto je 430. pr. Kr. Rat je stanovnike sela doveo iza gradskih zidina, grad je premalen, a pridošlice žive u zagušljivim kolibama.
O kome je riječ
Filina je sastavljeni lik: ime, dob i obitelj su izmišljeni. Njezin posao opisao je Ksenofont kroz razgovor u kojem Iskomah objašnjava kako je podučio ženu. Ta žena u djelu nema ime i ne govori sama za sebe, osim kroz muževljeve riječi.
Ksenofont piše nekoliko desetljeća poslije i opisuje kako bi trebalo biti, a ne kako je stvarno bilo. Atenjanke nam o svojem životu nisu ostavile vlastite zapise u izvorima korištenima ovdje.
Udaja
Iskomahova žena imala je manje od petnaest godina kad se udala. Do tada je pomno odgajana da što manje vidi, čuje i pita, a muž je zadovoljan što zna uzeti vunu, izraditi haljinu i što je vidjela kako majka dijeli robinjama dnevne zadatke predenja.
Slično govori i Periklo u Tukididovu govoru palim vojnicima: najveću slavu ima žena o kojoj se među muškarcima najmanje govori, u dobru ili u zlu.
Iza zasunjenih vrata
Prostorije žena u Iskomahovoj kući odvojene su od muških vratima sa zasunom. Razlog nije skromnost, nego nadzor: da se iz ostave ništa ne iznese potajno i da robovi ne dobivaju djecu bez znanja gospodara.
Njezin je posao ostati u kući. Šalje na posao ukućane koji rade vani, nadzire one koji rade unutra, prima što se donese, dio dijeli za svaki dan, a ostatak čuva, da se godišnje zalihe ne potroše za mjesec dana.
Vuna
Kad stigne vuna, Filina se brine da se od nje izradi odjeća za one kojima treba. U kući se drže i pribor za predenje i pribor za kruh. Iskomah kao posebno zadovoljstvo navodi to što će od djevojke koja ne zna grepsti vunu napraviti vještu radnicu.
Prah i rumenilo Iskomah ne odobrava. Kad je ženu zatekao namazanu bjelilom od olova i crvenilom, rekao joj je da bi radije vidio pravu boju njezina lica.
Kad se razbole ukućani
Iskomah i za to ima pravilo: ako se netko u kući razboli, briga o njemu je na njoj, a sam priznaje da joj taj posao možda neće biti drag. Godine 430. to je postalo opasno. Tukidid piše da su se ljudi bojali posjećivati jedni druge, pa su mnoge kuće ostale prazne jer nije bilo nikoga da njeguje bolesne, a oni koji su se usudili često su i sami umirali.
Najviše su pomagali oni koji su preboljeli, jer ista osoba nije obolijevala dvaput, ili barem ne smrtno. Liječnici nisu znali liječiti tu bolest i sami su umirali u velikom broju.
Što se ne zna
Ne zna se koliko je žena u Ateni živjelo tako zatvoreno. Siromašne žene koje su radile izvan kuće spominju drugi izvori, a ne ovi. Ne zna se ni koliko je Atenjanki umrlo od zaraze, ni kako su ti mjeseci izgledali iznutra, u kući.
Ksenofontov Iskomah nije iz 430. pr. Kr., a Tukidid ne piše o domaćicama. Spajanje jednog i drugog je pretpostavka, kao i Filinina obitelj. Slika na vazi nije njezin portret.