Ban Zhao, učiteljica carice

Oko 100. godine udovica Ban Zhao dovršava veliku povijest dinastije Han, podučava caricu astronomiji i piše kćerima da budu ponizne. Prva poznata kineska historičarka i autorica djela koje je stoljećima određivalo kako žena treba živjeti.

Kina za dinastije Han oko 100. godine

Ukratko

Ban Zhao bila je stvarna osoba i prva kineska žena historičarka, a o njezinu danu zna se malo, dok se o njezinu radu i mislima zna mnogo.
Udala se s četrnaest godina, rano ostala udovica i više se nije udala.
Dovršila je povijest dinastije Han koju su započeli njezin otac i brat.
Napisala je Pouke za žene, koje traže poniznost, ali i pitaju zašto djevojčice ne bi učile čitati.

Ban Zhao živjela je otprilike od 45. do 120. godine. Bila je prva kineska žena historičarka i autorica Pouka za žene, koje su služile kao temeljno štivo za odgoj djevojaka sve do dinastije Qing.

Najzanimljivije u njezinu životu je proturječje. Sama je čitala i pisala za dvor, a kćerima je napisala da žena ne treba biti ni posebno sposobna ni rječita.

O kome je riječ

Ban Zhao nije izmišljena. Znamo je iz kasnijih povijesnih zapisa i iz njezina vlastitog teksta, ali dan kakav je ovdje opisan nije nigdje zapisan, nego je složen od onoga što je radila. Podaci se razilaze čak i o godini smrti i broju djece.

Godina Pouka također je sporna. Izvor prijevoda navodi oko 80. godinu, ali sama piše da je prošlo više od četrdeset godina otkako se udala u četrnaestoj, što bi prije značilo oko 100. godine.

Metla i lopatica

Ban Zhao udala se s četrnaest godina za Cao Shishua, mještanina iz svog kraja, koji je uskoro umro. Odbila je ponovno se udati i ostala udovica do kraja života. U Poukama se toga sjeća riječima da je u četrnaestoj uzela lopaticu i metlu u obitelji Cao, da je dan i noć strahovala da ne osramoti roditelje i da je radila ne priznajući umor.

Ipak, odgoj je imala neobičan. Sama piše da su je obrazovali učeni otac, obrazovana majka i učitelji. Sin joj je od dvora dobio čast koju nije ni očekivala.

Dovršiti bratovo djelo

Povijest starije dinastije Han započeo je njezin otac Ban Biao, a nastavio brat Ban Gu, koji je 92. godine umro u zatvoru. Car He tada je naredio Ban Zhao da dođe na dvor i završi djelo, pa ga je provjerila, uredila i dovršila.

Radila je u carskoj knjižnici Dongguan, gdje je imala pristup svim knjigama i spisima. Na dvorskim svečanostima car joj je nalagao da sastavlja stihove.

Učiteljica na dvoru

Njezine učenice bile su carica Deng, carske priležnice i dvorske dame, a podučavala ih je astronomiji, matematici, povijesti, klasicima i tradicionalnim ženskim vrlinama. Carica se s njom savjetovala i o državnim poslovima, barem prema istraživačici Nancy Swann.

Ban Zhao dobila je počasni naziv Cao Dajia. Kad je umrla, carica Deng je žalovala za njom, a to je za pripadnicu carske obitelji bilo neobično, kad je riječ o osobi izvan nje.

Pouke kćerima

Bolesna i nesigurna u svoj život, Ban Zhao piše kćerima koje su u dobi za udaju. Djevojčicu su, kaže, stari treći dan nakon rođenja stavljali ispod kreveta, da se pokaže da je slaba i niska. Žena treba ustati rano, leći kasno, trpjeti uvrede i slušati svekrvu čak i kad svekrva griješi.

Između tih rečenica ima i drugih. Ban Zhao pita zašto se muškarce podučava, a žene ne, kad odnos muža i žene ovisi o oboma, i traži da i djevojčice od osme godine uče čitati. Osuđuje i muževe koji tuku žene, pitajući kako se brak može održati nakon udaraca.

Što se ne zna

Ne zna se točno kada je rođena ni kada je umrla, koliko je djece imala ni koliko je toga u Hanshuu doista njezino. Ne zna se ni je li pisala ono što je mislila ili što je smatrala sigurnim za žene svog vremena.

Ne zna se kako je izgledao njezin dan, a slika nije njezin portret: svitak je nastao stoljećima poslije. Dostupan je samo izvadak Swannina prijevoda, pa posljednji dio Pouka ovdje nije korišten u cijelosti.