Gulbadan Begum, princeza koja je pisala i otišla u Meku

Kći prvog mogulskog vladara u dobi od pedesetak godina vodi skupinu žena na hodočašće u Meku i vraća se tek nakon šest i pol godina. Na carev nalog zapisuje što pamti o ocu i bratu, među ostalim i to kako je jedna djevojka četrdeset dana odbijala cara.

Indija pod Mogulima oko 1600., Agra između vrtova i blatnih kuća

Ukratko

Gulbadan je Baburova kći, Humajunova sestra i Akbarova teta, a živjela je od oko 1523. do 1603.
Njezini su memoari jedan od rijetkih pogleda žene na mogulski dvor.
Godine 1575. krenula je s drugim ženama iz carske obitelji na hodočašće u Meku, a Akbar ih je ponovno dočekao 1582.
Izvori se ne slažu o tome zašto su se vratile.

Kad je umro njezin otac Babur, Gulbadan je imala osam godina. Tako sama piše na početku knjige, uz ogradu da se možda ne sjeća mnogo. Tekst počinje nalogom da zapiše što zna o djelima Babura i Humajuna, a ona ga izvršava onim što je čula i što pamti.

Prikaz biografije koju je napisala Ruby Lal navodi godine njezina života: 1523.–1603.

O kome je riječ

Gulbadan je stvarna osoba, a ovo je njezin život prema njezinim riječima i kroničaru Abu'l-Fazlu. Njezina priča prekida se u sačuvanom prijepisu mnogo prije Meke, pa za hodočašće govori dvorski kroničar, a ne ona.

Dijete u dvije kuće

Od druge do desete godine odgajala ju je Maham Begum, Baburova žena, a kad je umrla, Gulbadan je, kako piše, danju i noću plakala. Humajun ju je, piše, više puta dolazio tješiti. S jedanaest se vratila svojoj majci Dildar Begum.

Kad je kao dijete stigla u Agru, starije žene su je uputile pred kim mora ustati. Dvorski dužnosnik darovao joj je 6000 šahruhija, srebrnog novca, i pet konja, a njegova žena 3000 i tri konja. Zatim je pala ocu pred noge, a on ju je uzeo u naručje.

Djevojka koja je odbila cara

Najpoznatiji dio njezine knjige je priča o Hamidi Banu, koju je Humajun poželio za ženu 1541., u vrijeme kad je ostao bez kraljevstva. Kad ju je pozvao drugi put, Hamida je poručila da je kralja dopušteno vidjeti jednom, a drugi put zabranjeno.

Četrdeset dana odbijala je i prepirala se. Gulbadanina majka nagovarala ju je da se ionako mora udati, a Hamida je odgovorila da će se udati za čovjeka čijeg ovratnika ruka dohvaća, a ne onog čijeg skuta ne dostiže. Na kraju je pristala, a njezin će sin biti Akbar.

Zavjet i polazak

Abu'l-Fazl piše da se Gulbadan davno zavjetovala da će posjetiti sveta mjesta, ali su je u tome priječili nesigurni putovi. Kao jednu od prepreka navodi Europljane, koji su smetali putnicima prema Hidžazu.

Akbar joj je dao mnogo novca i robe, a pridružile su se i druge žene iz harema, među njima Salima Sultan Begum i Gulbadanina unuka. Abu'l-Fazl imenuje njih deset. Krenule su u listopadu 1575., a pratio ih je velik broj ljudi.

Princ se vraća

Isprva ih je trebao pratiti Akbarov mladi sin Murad, sve do južnog mora. Gulbadan je zaključila da je dječak premlad za tako dug put i zatražila da ostane, što je i odobreno. Da je ona predvodila karavanu, vidi se i po tome što kroničar zove nju glavnom među putnicima.

Prevoditelj Akbarname raspravlja o nesuglasju među kroničarima: čini se da je skupina dugo čekala u Gudžaratu prije isplovljavanja.

Povratak

Akbar je dočekao karavanu u blizini Khanwe oko 18. travnja 1582., a princa Selima poslao joj je ususret već do Ajmera. Te su noći ostali budni u razgovoru. Prema Abu'l-Fazlu, žene su u Hidžazu provele tri i pol godine i odustale od boravka na izričitu carevu želju, a prevoditelj napominje da nije posve jasno na koga se odnosi ta nevoljkost.

Ruby Lal, prema prikazu njezine knjige, tvrdi nešto drugo: lokalne vlasti smatrale su žene neislamskima i protjerale ih, a na povratku ih je zadesio brodolom. Abu'l-Fazl je pisao za cara, pa je razumljivo da neugodu ne bi zabilježio, ali izvor za protjerivanje ovdje nismo sami pročitali.

Što se ne zna

Ne zna se kako je Gulbadan izgledala: slika prikazuje njezina oca, a naslikana je za njezina života. Ne zna se ni što je mislila o hodočašću, jer sačuvani memoari do njega ne dolaze.

Ostaje nejasno zašto su žene otišle iz Meke. Knjigu Ruby Lal ovdje poznajemo samo kroz prikaz u časopisu, a ne iz samog teksta.