Godina kineskog seljaka za dinastije Han
Peteročlana seljačka obitelj ima nekoliko komada zemlje, ore u proljeće, plijevi ljeti, žanje u jesen, a uz to radi za državu. Kad stignu poplava i porez, zemlja se prodaje, a djeca idu za dug. Tako je o seljacima caru pisao savjetnik Chao Cuo.
Kina za dinastije Han oko 100. godine
Ukratko
- Wang je izmišljen, a njegova godina slijedi opis koji je savjetnik Chao Cuo uputio caru u 2. stoljeću pr. Kr.
- Chao Cuo računa s peteročlanom obitelji, dvojicom radno sposobnih muškaraca i urodom od oko sto pikula.
- Uz poljske radove obitelj siječe drva, popravlja službene zgrade i radi za državu.
- U lošoj godini zemlja prelazi u tuđe ruke, a djeca se prodaju za dug.
Sve što se o Wangu zna došlo je od čovjeka koji nije bio seljak. Chao Cuo bio je carski savjetnik, koji je umro 155. pr. Kr., a o seljacima je pisao kako bi uvjerio cara da promijeni politiku. Zato njegov opis treba čitati kao dokaz u raspravi.
O kome je riječ
Wang je sastavljeni lik: ime, dob i obitelj su izmišljeni. Opis je stariji od njega više od dva i pol stoljeća, pa se ovdje uzima kao ono što se pisalo o seljacima za dinastije Han, a ne kao točan opis 100. godine.
Korišten je stari engleski prijevod Herberta Gilesa. Mjere poput komada zemlje i pikula približne su, a Gilesov spomen pamuka ovdje nije preuzet.
Četiri godišnja doba
Chao Cuo opisuje godinu u jednoj rečenici: u proljeće se ore, ljeti plijevi, u jesen žanje, a zimi sprema. Svako doba ima svoju muku: proljeće vjetar i prašinu, ljeto žegu, jesen maglu i kišu, zima hladnoću i mraz. Od početka do kraja godine, kaže, seljak ne zna što je odmor.
Čovjek mora jesti dvaput na dan, inače gladuje, i mora nositi odjeću, inače mu je hladno. Bez toga ni najnježnija majka ne može zadržati djecu uza se.
Rad za državu
Poljski rad nije sve. Wang mora sjeći drva, popravljati službene zgrade i obavljati druge javne radove. Uz to ga čekaju obiteljske obveze: posjeti u bolesti i žalosti, briga za siročad, starce i djecu.
Vojska je također dio računice. Chao Cuo spominje da se konj i kola primaju umjesto trojice ljudi koji bi morali u vojsku.
Loša godina
Kad dođe poplava ili suša, država svejedno traži porez, u nepredvidivo vrijeme, a naredbe se ujutro izdaju, a navečer opozivaju. Tko ima žita, prodaje ga u pola cijene, a tko nema, posuđuje uz golemu kamatu.
Tada, piše Chao Cuo, očevina mijenja vlasnika, a sinovi i unuci prodaju se za dug.
Tko živi od njega
Chao Cuo najviše krivi trgovce. Njihovi muškarci ne obrađuju zemlju, njihove žene ne predu, a ipak nose svilu, voze se u lijepim kolima i po bogatstvu se natječu s kneževima. Tako dolazi do njegove poznate usporedbe: trgovac je po zakonu nizak, a stvarno bogat, a seljak je po zakonu častan, a stvarno prosjak.
Lijek koji predlaže nije za Wanga, nego za državu: neka se plemićki naslovi i ublažene kazne dobivaju za žito, pa će žito vrijediti više.
Što se ne zna
Ne zna se koliko je seljaka doista prodalo zemlju ili djecu ni koliko su im stvarno iznosili porezi oko 100. godine. Chao Cuo piše kao zagovornik, a njegov je cilj bio uvjeriti cara. Seljaci o sebi ovdje ne govore.
Ne zna se ni kako je izgledala Wangova obitelj, što je točno jela ni gdje je živjela. Opeka sa slike potječe iz Sichuana, a Chao Cuo ne govori o nekom određenom kraju. Porez oko 100. godine ovdje nije opisan, jer korišteni izvor to ne govori.