Dan dvorskog pisara Maya
Oko 700. godine mladi plemić uči složeno pismo Maya. Bilježi obrede, vjenčanja i rođenja na dvoru, računa kalendar i slika na vaze. Vladar možda ne zna čitati, a pisar zna, i u tome je njegova moć.
Maye oko 700. godine, gradovi i sela u klasičnom razdoblju
Ukratko
- K'in je izmišljen, a njegov posao poznat je iz prikaza na vazama i iz istraživanja Sarah Henzlik.
- Pisari su dolazili iz gornjih slojeva, ponekad su bili braća ili djeca vladara.
- Znali su čitati i pisati, a to često nije znao ni sam vladar.
- Većina njihovih knjiga je uništena, a najviše je sačuvano posuda.
Pisar je kod Maya bio i zanimanje i dvorski položaj. Na slikama je manji i niži od vladara, ali ga Henzlik vidi kao čovjeka s prešutnom moći, jer je bez njega vladar ostajao bez zapisa o povijesti i obredima.
K'in živi na dvoru. Radionice pisara nalazile su se uz vladarske stambene komplekse, a pisari su vodili financijski i društveno siguran život.
O kome je riječ
K'in je sastavljeni lik: ime i dob su izmišljeni. Nijedan se pisar ovdje ne opisuje po imenu, a ni posuda na slici ne prikazuje baš pisara.
O njihovu školovanju izvori su neizravni. Henzlik sama upozorava da je sačuvan samo mali uzorak i da je dio slike preuzet iz zapisa o školovanju astečkih pisara i o ratnicima i izrađivačima perja, slična položaja. Na vazama su pisari često opisivali sami sebe.
Prije rođenja
Zanimanje je moglo biti zapisano već u kalendaru. Miller i Taube navode da su muška djeca rođena u razdoblju 1 Majmuna bila najprikladnija za umjetnike i pisare. Pisari su smatrali da su svoje umijeće naslijedili od boga N, koji drži nebo, a poslije od bogova zaštitnika, Majmuna urlikavaca.
Učenje
Pismo je bilo teško i K'in ga uči godinama. Prema zapisima koje navodi Tozzer, drugorođene sinove gospodara poučavali su svećenici: računanju kalendara, sudbonosnim danima i godišnjim dobima, svetkovinama, obredima, proricanju i proročanstvima. Uz čitanje, pisanje i crtanje hijeroglifa učilo se o lijekovima i starinama.
Sačuvani su i prikazi na posudama na kojima bog N poučava pisare. Ti opisi potječu i iz kasnijih vremena, pa nije sigurno da je tako bilo baš oko 700. godine.
Posao na dvoru
K'in bilježi dvorske događaje: obrede, vjenčanja i rođenja, a posreduje između vladara, svećenika i izvođača obreda. Na jednoj vazi pisar sjedi prekriženih nogu na tlu pored vladara, nagnut nad nečim što bi mogao biti kodeks ili maska, možda dok vladar diktira.
Sjedi niže od vladara, što pokazuje da mu je podređen. Na drugom dijelu iste posude pisar radi sam i nosi mnogo bogatiju kapu.
Knjige i posude
Pisari su pisali u sklopive knjige od papira od kore, premazanog štukom. Michael Coe smatra da su upravo ti slikari kodeksa slikali i posude u takozvanom kodeks-stilu. Takve su se posude mogle nositi, pa su služile za čuvanje i širenje znanja i priča.
Pisalo se i na kostima i drugim materijalima. Sve je to podržavalo i usmenu predaju, od koje je mnogo toga i dalje živjelo samo u govoru.
Uništene knjige
Sačuvano je malo, iz dva razloga. Mezoamerikanci su i sami povremeno uništavali zapise, a osvajači su palili ono što su smatrali poganskim. Diego de Landa, biskup Yucatána, dao je u 16. stoljeću spaliti više od dvadeset osam kodeksa, a sam je zapisao da je to Maye silno ožalostilo.
Sačuvane su uglavnom posude, a to može iskriviti sliku o tome što su pisari doista radili.
Što se ne zna
Ne zna se koliko je pisara bilo na jednom dvoru, je li bilo i žena, koliko je pismenih ljudi bilo izvan dvora ni kako je točno izgledalo školovanje. Astečki i kasniji španjolski zapisi samo su približna zamjena za Maye oko 700. godine.
Tumačenja vaza su nesigurna: Henzlik sama piše „možda” i „vjerojatno”. Ne zna se ni što je pisar stvarno mislio o vladaru, kao ni koliko je stvarne moći imao.