Dan stanara rimske najamne zgrade

Oko 100. godine nosač Feliks živi pod crijepom najamne zgrade u Rimu: plaća skupu stanarinu za mračnu sobu, boji se požara i pukotina u zidu, ne može spavati od kola i probija se kroz blato i gužvu.

Rim oko 100. godine, grad najamnih zgrada

Ukratko

Feliks je izmišljen, a njegov dan složen je od onoga što o životu u Rimu pišu Juvenal, Seneka, Strabon i Tacit.
Siromašni su obično stanovali na najvišim katovima.
Juvenal se ruga da se za godišnju stanarinu u Rimu izvan grada može kupiti kuća s vrtom.
Požar koji krene s dna stubišta stanar pod krovom dozna posljednji, a ima i najmanje za izgubiti.

Feliks spava na vrhu zgrade, pod samim crijepom, gdje golubice nesu jaja. Tako Juvenal opisuje stan čovjeka koji će, kad požar krene odozdo, posljednji izgorjeti. Kat ispod njega, a i svi ostali, iznajmljeni su drugim stanarima.

Soba je tamna, Juvenal takav stan zove mračnom rupom, a ulica pod njom ne prestaje bučiti.

O kome je riječ

Feliks je sastavljeni lik: ime, dob i posao su izmišljeni. Nosač je zato što Juvenal opisuje ljude koji se kroz rimsku gužvu probijaju s gredom i bačvom na ramenu. Ne postoji izvor koji bi opisao dan upravo takvog čovjeka, a gotovo sve što znamo napisali su obrazovani ljudi koji su u takvim sobama živjeli rijetko ili nikada.

Najveći dio slike daje Juvenal, satiričar koji namjerno pretjeruje. Ovdje se njegova slika uzima kao strah i ruganje onoga vremena, a ne kao točan opis prosječnog dana.

Stanarina

Prvi dug je stanarina. Siromašni u Rimu plaćali su u Cezarovo doba obično oko 2.000 sesterca godišnje, stotinjak godina prije Feliksa. Juvenal kaže da se za godišnju cijenu mračne rupe u Rimu može kupiti dobra kuća u Sori ili Frusinonu, s vrtićem i plitkim bunarom.

U Feliksovu stanu nema mnogo toga. Juvenal za siromašnog Kodra navodi krevet premalen za njegovu ženu, šest vrčića, stari sanduk s knjigama koje su glodali miševi. Kad mu je sve to izgorjelo, nitko mu nije htio dati ni krevet ni hranu, dok bogataševoj izgorjeloj kući prijatelji odmah nose mramor i srebro.

Pukotina u zidu

Upravitelj zgrade podupire zid koji se ruši, zakrpa žbukom staru pukotinu i kaže stanarima da mirno spavaju. Tako se ruga Juvenal. Strah nije bio samo pjesnički: Strabon spominje urušavanja kao stalnu brigu i Augustovu zabranu da se uz javne ulice gradi do sedamdeset stopa visine.

Vatra

Feliks je mogao čuti vatru prije nego što ju je vidio. Juvenal opisuje susjeda koji već viče da mu donesu vodu i iznosi stvari, dok treći kat gori, a stanar na vrhu još ništa ne zna.

Nakon velikog požara za Nerona vrijedila su nova pravila: dijelovi zgrada od kamena koji podnosi vatru, bez zajedničkih pregrada i sa sredstvima za gašenje pri ruci. Noću su grad čuvali noćni čuvari, koje je uveo August.

Ulica

Danju Feliks nosi teret kroz gužvu. Juvenal se žali da ga netko gura laktom, netko motkom, netko ga u glavu udari gredom ili bačvom, noge su mu pune blata, a vojnička čavlena potplata ostane mu utisnuta na nožnom prstu. Pokraj njih bogataša na ramenima nose u nosiljci, a on unutra čita, piše ili spava.

Treba paziti i na ono što pada. Juvenal savjetuje da nitko ne ide na večeru bez oporuke, jer s prozora padaju napukle posude.

Ispod kupališta

Ako mu je zgrada kraj kupališta, ni dan nije tih. Seneka, koji je stanovao iznad jednog, opisuje stenjanje onih koji dižu utege, pljesak masera po ramenima, skakanje u bazen i uhićenje džeparoša. Čupač dlaka neprestano viče, a njemu se pridružuju prodavači kolača i kobasica, svaki sa svojim napjevom.

Seneka tvrdi da ga to ne smeta. Ali on to piše kao filozof koji može otići, a Feliks to sluša bez izbora.

Noć

Noć nije tiša. Juvenal tvrdi da se u Rimu može spavati samo ako si vrlo bogat, a mnogi bolesnik umire od nesanice, jer kola u uskim zavojima i psovke njihovih vozača ne prestaju. Feliks leži pod crijepom i čeka jutro.

Što se ne zna

Ne zna se koliko su točno stanova imale rimske zgrade oko 100. godine, koliko je ljudi stanovalo u jednoj ni koliko je zarađivao nosač. Ne zna se ni koliko je zgrada zaista gorjelo i rušilo se: Juvenal pretjeruje, a službenih popisa ovdje nema.

Izvori nisu iz iste godine. Strabon piše u Augustovo doba, Seneka za Nerona, a Tacit i Juvenal poslije. Stanarina od 2.000 sesterca vrijedi za Cezarovo doba, a ne za 100. godinu. Slika je iz Ostije, rimske luke, a ne iz samog Rima.