Dan rimskog učenika
Oko 100. godine osmogodišnji Marko u Rimu uči slova urezana u dašćicu, ide u školu s pratiteljem i strahuje od batina, koje učitelj govorništva Kvintilijan smatra sramotnima, a gotovo svi ostali uobičajenima.
Rim oko 100. godine, grad najamnih zgrada
Ukratko
- Marko je izmišljen, a njegov dan složen je od Kvintilijanova priručnika o odgoju i Juvenalove satire o učiteljima.
- Prve riječi čuo je od dojilje, pa je Kvintilijan tražio da ona govori pravilno.
- Slova je učio rukom vodeći pisaljku po utorima urezanima u dašćicu, a možda se igrao i slovima od bjelokosti.
- Batine su bile uobičajene, a Kvintilijan ih je smatrao sramotnima i dostojnima samo robova.
Markov otac trgovac ima dovoljno novca da mu plati učitelja. To nije imao svaki Rimljanin, a izvori govore samo o takvim obiteljima: Kvintilijan, koji je dvadeset godina poučavao mlade, piše o dječaku kojemu se sprema budućnost govornika.
Otac se mora odlučiti: školovati sina kod kuće ili ga dati u veliku školu. Kvintilijan navodi da se o tome vodi rasprava, a većina uglednih pisaca bila je za školu. Protivnici su se bojali da će dječak u društvu drugih pokupiti loše navike i da će učitelj s mnogo učenika imati manje vremena za svakoga.
O kome je riječ
Marko je sastavljeni lik: ime, dob i obitelj su izmišljeni. Njegov dan nije zapisan nigdje. Kvintilijan opisuje kako bi dječaka trebalo odgajati, a to ne mora biti ono kako se doista radilo, dok se Juvenal ruga školi i pretjeruje.
Dojilja i prva slova
Marko je najprije slušao dojilju. Kvintilijan upozorava da je ona prva koju dijete čuje i čije će riječi prve pokušati ponoviti, pa ona mora biti dobre naravi i pravilno govoriti. Neki su pisci tvrdili da dječaka ne treba učiti čitati prije sedme godine.
Slova su se učila na razne načine. Kvintilijanu se sviđalo da se djeci daju slova od bjelokosti za igru, jer je dobro sve što malo dijete veseli. Kritizirao je učenje naziva i redoslijeda slova prije nego što dijete prepoznaje njihov oblik, a to je, kaže, obično bilo tako.
Pisanje po utorima
Kad Marko upozna oblike slova, dobiva dašćicu u koju su ona točno urezana. Pisaljka mu ide po utorima i ne može skrenuti, kao što bi na voštanoj pločici mogla. Tako mu se prsti navikavaju i nitko mu ne mora voditi ruku.
Kvintilijan kaže da se urednim i brzim pisanjem ugledni ljudi uglavnom nisu bavili. Ipak ga je smatrao važnim: nečitak rukopis tjera te da sve iznova diktiraš pisaru.
Pratitelj
Marko ne ide sam. Uza nj je pedagog, pratitelj koji se brine o njemu. Kvintilijan traži da pedagozi budu dobro obrazovani ili barem da znaju da nisu, jer nema gorih od onih koji nakon osnova abecede misle da sve znaju. Juvenal dodaje da pedagog uzima dio učiteljeve plaće prije nego što ona stigne do njega.
Batine
Kad pogriješi, Marko može dobiti batine. Kvintilijan piše da je to redovit običaj, koji je odobravao i filozof Hrizip. Sam ih ne odobrava: sramotne su i dostojne samo robova, a dijete koje ne popravi prijekor samo će otupjeti na udarce. Dobrom učitelju, kaže, nisu ni potrebne.
Kvintilijan misli i na odmor. Svi učenici trebaju predah, jer učenje ovisi o dobroj volji učenika, koju se silom ne može dobiti, ali ni taj predah ne smije biti bez granica.
Učiteljeva muka
Marku je učitelj možda strašan, ali Juvenal žali upravo njega. U satiri se učitelj gramatike diže u ponoć i udiše dim svjetiljki, kojih ima koliko i dječaka, dok se Horacije i Vergilije u rukama učenika sasvim ne zacrne od čađe. Roditelji traže da zna odgovor na svako pitanje, da pazi na tolike dječje ruke i oči i da im odgaja ćud.
Na kraju godine, ruga se Juvenal, primit će koliko narod traži za pobjedničkog vozača kola u cirkusu, a i ta se plaća često mora iznuditi pred sudom. Taj je učitelj bio za nešto starije dječake, pa je Marku tek pred njim.
Što se ne zna
Ne zna se koliko je djece u Rimu išlo u školu, koliko su godina učila ni kako je izgledao običan školski dan: izvori ovdje ne daju ni raspored ni broj učenika. Djevojčice se u Markovu danu ne vide jer se ovi izvori bave dječacima, iako Kvintilijan spominje obrazovane žene.
Kvintilijan piše kako bi trebalo biti, a Juvenal se ruga onome što jest. Reljef na slici nije iz Rima, nego iz rimskog Neumagena kod Triera, i ne prikazuje osmogodišnjeg dječaka. Markova obitelj i redoslijed dana su pretpostavka.