Dan prvog štrajka u povijesti
U 29. godini vladavine Ramzesa III. radnici iz Deir el-Medine ne dobivaju obroke žita. Prolaze pokraj straže vičući „Gladni smo!”, sjede iza hramova i traže da se njihove riječi napišu faraonu.
Deir el-Medina, selo graditelja kraljevskih grobnica
Ukratko
- Nakht je izmišljen, ali sve što radi zapisano je u izvještaju pisara grobnice Amennakhta o štrajku iz 29. godine vladavine Ramzesa III.
- Izvještaj je sačuvan na papirusu koji se danas čuva u Egipatskom muzeju u Torinu i smatra se prvim zabilježenim štrajkom u povijesti.
- Radnici nisu dobili mjesečne obroke žita, pa su prestali raditi i danima sjedili kod kraljevskih hramova.
- Kad su im vlasti isplatile dugovano žito, nekoliko dana poslije opet su stupili u štrajk.
Nakht je majstor iz Deir el-Medine, sela radnika koji grade i ukrašavaju kraljevske grobnice. Njegova ekipa radi pod izravnim nadzorom vezira, najvišeg službenika države. Plaća mu je mjesečni obrok žita koji daje država.
U vrijeme Ramzesa III., koji je vladao od 1187. do 1157. pr. Kr., političke i gospodarske teškoće dovele su do toga da obroci prestanu stizati.
O kome je riječ
Nakht je sastavljeni lik: ime i obitelj su mu izmišljeni, a događaji u kojima sudjeluje opisani su u administrativnom papirusu koji je napisao Amennakht, pisar grobnice. Pisar grobnice bio je vrlo važan čovjek: bio je zadužen za sve radove u Dolini kraljeva i bilježio je sve što se događalo u selu i na gradilištu.
Papirus je pisan hijeratskim pismom, brzopisom egipatskih pisara, a u Egipatskom muzeju u Torinu vodi se pod brojem Cat. 1880.
Gladni smo
Žito koje je ekipi pripadalo taj mjesec nije stiglo. Radnici su u studenom prekinuli posao i nekoliko dana proveli u tebanskoj nekropoli, a zatim kod hramova Tutmozisa III. i Ramzesa II., tražeći od vlasti da im isporuče dugovano žito.
Pisar je zapisao: „29. godina, drugi mjesec poplave, 10. dan. Danas je ekipa prošla kontrolnu točku vičući: ‚Gladni smo!’ Već 18 dana ovaj mjesec (ljudi) idu i sjede iza pogrebnog hrama Tutmozisa III.”
Opet u hramu
Vlasti su radnicima isplatile dugovano žito, ali nekoliko dana poslije oni su opet stupili u štrajk, ovaj put u hramu Setija I. Vlasti su im naredile da se vrate u selo, a oni su odbili i rekli da se o lošim uvjetima rada žele žaliti izravno faraonu.
Riječi za faraona
Pisar je zabilježio njihove riječi: „Ovdje smo zbog gladi i žeđi. Nismo navikli biti bez ulja za mazanje, ribe i povrća. Pišite faraonu, našem savršenom gospodaru, zapišite naše riječi, i pišite veziru, našem nadređenom, jer trebamo svoje zalihe.”
Posljednji štrajk koji papirus bilježi bio je u siječnju sljedeće godine.
Što se ne zna
Ne zna se koliko je radnika sudjelovalo u štrajku, kako su njihove obitelji preživjele mjesece bez obroka ni kako je sukob na kraju završio. Izvještaj koji je ovdje korišten opisuje samo prve štrajkove, od studenoga do siječnja sljedeće godine.
Ne zna se ni tko je od radnika vodio štrajk. Nakhtovi postupci i misli su pretpostavka; jedine riječi koje su sigurno izgovorene one su koje je zapisao pisar.