Tkalac u Mogulskom Carstvu, dan za pet novčića
Radi od jutra do mraka za pet ili šest sitnih novčića, jede rižu s mahunarkama, a službenik ga može odvesti s ulice na posao i ne platiti. Tako je život indijskih obrtnika 1626. opisao nizozemski trgovac.
Indija pod Mogulima oko 1600., Agra između vrtova i blatnih kuća
Ukratko
- Ramu je izmišljen lik, sastavljen od Pelsaertova opisa obrtnika iz 1626.
- Tkalac je radio od jutra do mraka za pet ili šest dama na dan.
- Službenici su ga mogli silom odvesti na posao i platiti pola ili ništa.
- Sin je morao ostati u očevu zanatu i oženiti se unutar iste kaste.
Francisco Pelsaert, trgovac nizozemske kompanije, napisao je o narodu Mogulskog Carstva vrlo oštar opis. Život običnih ljudi nazvao je domom krajnje oskudice i gorke muke.
Među obrtnicima imenuje tkalce pamuka i svile, pa je Ramu ovdje primjer onoga što kaže za sve.
O kome je riječ
Ramu i njegova obitelj su izmišljeni, ali plaća, hrana, kuća i prisila dolaze iz Pelsaertova opisa. On je govorio općenito o obrtnicima, a ne o jednom čovjeku ili jednom gradu.
Pelsaert je stranac i trgovac, a glas samog tkalca ovdje nemamo, pa ni ovaj opis nije cijela istina.
Zanat bez izlaza
Pelsaert kaže da je ljestve za uspon teško naći, jer djeca obrtnika ne mogu raditi ništa drugo nego što je radio otac niti se ženiti iz druge kaste. Ramu je tkalac jer mu je otac bio tkalac.
Tkanje je bilo golema djelatnost: Pelsaert opisuje čitave krajeve u Bengalu koji žive od tkanja, s muslinom na najvećem glasu, i grad na rijeci Narbadi koji ovisi o tkalačkom obrtu.
Pet novčića
Od jutra do mraka zlatari, vezioci, tkalci, kovači i ostali zarađuju pet do šest dama, sitnog novca. Pelsaert dodaje da posao koji u Nizozemskoj obavi jedan čovjek ovdje prolazi kroz četiri para ruku.
Druga nevolja
Prvu nevolju Pelsaert vidi u maloj plaći, a drugu u službenicima. Ako namjesnik, velikaš ili koji kraljevski službenik zatreba obrtnika, nitko ga ne pita želi li doći. Uhvate ga kod kuće ili na ulici, istuku ako se usprotivi, a navečer mu daju pola plaće ili ništa.
Riža i mahunarke
Meso, piše, gotovo ne poznaju. Svaki dan navečer jedu khichri, kašu od zelenih mahunarki i riže, kuhanu na malo vatre i jedenu vruću s maslacem, a danju žvaču malo prženih mahunarki ili drugog zrna.
Kuća od blata
Ramuova kuća, kao i ostale, ima zidove od blata i krov od slame. Pokućstva gotovo nema: nekoliko zemljanih posuda za vodu i kuhanje te dva kreveta. Pokrivač je plahta ili dvije, što je dovoljno ljeti.
Zimske su noći teške, pa se ljudi griju uz vatre od kravlje balege ispred kuća, jer kuće nemaju ognjišta ni dimnjaka. Dim se, piše, širi gradom da oči suze i grlo steže.
Što se ne zna
Ne znamo koliko je tipičan bio Pelsaertov opis, je li plaća bila ista izvan Agre, ni kako su tkalci sami gledali na svoj život. Pelsaert je pisao kao stranac, a njegove usporedbe s Nizozemskom ne moraju biti poštene.
Slika je nastala više od stotinu godina nakon opisa i prikazuje pjesnika Kabira, a ne Ramua. Ime, dob i obitelj su izmišljeni. Mjesto nije navedeno, jer Pelsaert ne vezuje opis uz jedan grad.