Žena iz Walate koja je zbunila Ibn Battutu
Walata, 1352. Fatima ne nosi veo, razgovara s muškim prijateljima i ne prati muža na put. Djeca nasljeđuju po majčinoj strani. Marokanski putnik sablažnjen je, a ona se možda samo smije, kao jedna žena koju je zatekao kod kadije.
Carstvo Mali oko 1350., zlato, sol i karavane
Ukratko
- Fatima je izmišljena, a o ženama u Walati znamo gotovo sve od jednog sablažnjenog muškarca: Ibn Battute.
- Žene se nisu zastirale velom, a imale su prijatelje izvan obitelji.
- Čovjekovi nasljednici bili su sinovi njegove sestre, a ne njegovi sinovi.
- Žena nije putovala s mužem, a ni obitelj joj to ne bi dopustila.
Ibn Battuta živio je u Walati oko pedeset dana. Piše da je ondje vrlo vruće, da ima malo datulja u čijoj se sjeni sije lubenica, da ima mnogo ovčetine i da se većina stanovnika, iz plemena Massufa, odijeva u fine egipatske tkanine.
Fatima živi u tom gradu. Ibn Battuta je o takvim ženama napisao da su izuzetno lijepe i da im se iskazuje više poštovanja nego muškarcima.
O kome je riječ
Fatima je sastavljeni lik: ime, dob i obitelj su izmišljeni. Sve o njezinu životu dolazi od stranca koji je ondje proveo manje od dva mjeseca i nije skrivao neodobravanje.
Zato treba paziti što se čita. Ono što je njega šokiralo možda je za nju bilo posve obično, a možda ni sve što kaže nije točno opisano. Glas žena iz Walate ovdje nemamo.
Rod po majci
Ono što je Ibn Battutu najviše začudilo bilo je nasljeđivanje. Nitko nije izvodio podrijetlo od oca, nego od majčina brata, a nasljednici su bili sinovi sestre, a ne vlastiti sinovi. Kaže da je to vidio još samo kod Indijaca na Malabaru, ali da su ovi muslimani.
Fatimin sin neće naslijediti svog oca, nego njezina brata. Takvo uređenje vjerojatno je značilo da joj je rod važniji nego muž, ali to Ibn Battuta ne kaže izravno.
Bez vela
Žene u Walati nisu se pokrivale velom i nisu se stidjele pred muškarcima, a ipak su uredno išle na molitvu. Ljudi su pažljivo držali molitvene sate, proučavali pravne knjige i učili Kuran napamet. Ibn Battuti nije bilo jasno kako je jedno spojivo s drugim.
Prijatelji
Žene su imale prijatelje i društvo među muškarcima izvan obitelji, a muškarci među ženama. Muž koji bi zatekao ženu s prijateljem, piše Ibn Battuta, nije imao ništa protiv. Što je to prijateljstvo točno značilo, ne može se znati iz njegova teksta.
Jednog je dana ušao kadiji u kuću i zatekao kod njega mladu ženu. Sablaznio se i krenuo van, a ona mu se nasmijala, a ne postidjela. Kadija mu je rekao da je to njegova prijateljica. Bio je to teolog koji je već bio u Meki, i Ibn Battuta se tome nije mogao načuditi.
Muž odlazi, ona ostaje
Svaki muškarac koji želi može se oženiti ženom iz Walate, ali ona neće ići s njim na put, a i da hoće, obitelj joj to ne bi dopustila. U gradu na kraju karavanskog puta to nije mala stvar: Fatimin muž može otići, a ona ostaje s rodbinom.
Karavane su donosile trgovce s dalekog sjevera, koji su unajmljivali kuće preko poznanika u gradu. Gostoprimstvo je ovdje imalo svoja pravila: kad je nadzornik grada pozvao putnike, poslužio im je mljeveno proso s malo meda i mlijeka u polovici tikve, što je ovdje, rečeno je Ibn Battuti, bila najviša čast.
Što se ne zna
Ne zna se je li sve što piše Ibn Battuta točno, ni vrijedi li to za sve žene u Walati ili samo za one koje je vidio. Ne zna se što su žene same mislile, koliko su imale imovine ni kako su živjele sluškinje i robinje u istim kućama.
Fatimina obitelj i posao su pretpostavka. Kuća na slici je današnja, a njezin ukras nije nužno iz 14. stoljeća.